Search Results: aleksandra todić

Sara Dž. Mas – Ona koja je ovladala svetom

Sara Dž. Mas – Ona koja je ovladala svetom

Po čitanju naslova, možete pomisliti na različite stvari. Na osobu ili delo, na značajnu ličnost na nekoj funkciji, društvenu mrežu ili nešto sasvim drugačije. U svakom slučaju, najverovatnije ćete biti u pravu. Ona koja je ovladala svetom jeste autorka, čije su junakinje ušle u domove 

Kako su nudle prerasle u specijalitet?

Kako su nudle prerasle u specijalitet?

Nudle su nekada bile sinonim za brzo i jeftino studentsko jelo, ali vremenom su prerasle u pravu senzaciju svetske kuhinje. Njihova raznovrsnost, ukus i mogućnost za eksperimentisanje otvorili su vrata brojnim kulinarskim maštovitostima. Danas nudle predstavljaju pravi specijalitet koji se može naći u restoranima širom 

Knjige i čitanje – trend ili realnost?

Knjige i čitanje – trend ili realnost?

 

U poslednje vreme, postoji trend čitanja objektivno previše knjiga, koji se proširio društvenim mrežama, ponajviše na TikToku i Instagramu. Ljudi se hvale da su pročitali preko sto knjiga godišnje, kao da je to normalna stvar za svakog čoveka. Baš zbog količine booktoker-a i bookstagramer-a koji su učestvovali u stvaranju i održavanju ovog trenda, mnogo ljubitelja knjiga se kako oduševilo, tako i zapanjilo. Međutim, da li je ovo nova realnost ili samo još jedan lažni trend koji je trenutno dobio svojih pet minuta slave na internetu?


 

ČITATE LI (I ZAŠTO NE)?

Da bismo razumeli ovaj trend, potrebno je prvo da razumemo šta znači čitanje knjiga. Knjige su izvor znanja, razumevanja i razvoja empatije. One nam pružaju priliku da se izgubimo u drugom svetu i osetimo ono što likovi u knjizi osećaju. Međutim, da bismo u potpunosti uživali u knjizi i razumeli njen sadržaj, potrebno je da joj posvetimo dovoljno vremena i pažnje.

Kada se osvrnemo na tvrdnju da ljudi čitaju više od stotinu knjiga godišnje, postavlja se pitanje koliko se oni posvećuju svakoj knjizi. Ako bismo ovu cifru podelili na broj dana u godini, ispada da bi to značilo da treba da pročitamo bar jednu knjigu svakog trećeg dana, što je zaista izazovno. Ako bismo, pak, uzeli u obzir činjenicu da većina ljudi ima druge obaveze kao što su porodica, posao ili škola, postaje jasno da je ova brojka i više nego nerealna.

 

BORBA KVANTITETA I KVALITETA

Treba imati na umu da čitanje tolikog broja knjiga nije realno za većinu ljudi. Posebno se teško dostiže ovakva brojka u današnjem svetu koji je preplavljen različitim obavezama. Takođe, tu je i potreba da se bude dostupno non-stop u mnogobrojnim oblicima zabave. Iako čitanje može biti zabavno i korisno, potrebno je imati realistična očekivanja kada se radi o broju pročitanih knjiga.

Zato je važno na vreme shvatiti da više ne znači i bolje. Postoje ljudi koji brzo čitaju, ali to ne podrazumeva da bolje razumeju i pamte ono što su pročitali. Čitanje previše knjiga u kratkom periodu može dovesti do toga da se ne obraća pažnja na detalje i da se ne uživa u čitanju, čak ni ne zapamti glavna radnja navodno pročitanog dela. Kvalitet čitanja je važniji od kvantiteta.

 

SVI LJUDI SU RAZLIČITI – PA TAKO I KNJIGE

Uzmite u obzir i da nije svaka knjiga jednaka. Postoji mnogo različitih žanrova, stilova pisanja i nivoa težine knjiga. Čitanje preko sto knjiga godišnje može zahtevati da se neke knjige čitaju vrlo brzo, bez razmišljanja i razumevanja. Brzo čitanje u cilju ispunjavanja kvote može da dovede do preskakanja detalja, nezapažanja važnih informacija i čitanja samo radi broja knjiga, a ne radi istinskog uživanja u čitanju.

Trend čitanja velikog broja knjiga, svakako, jeste dobar podstrek za ljude da počnu da čitaju. On, takođe, može dovesti i do pritiska i stvaranja osećaja manje vrednosti kod ljudi koji ne mogu da isprate ovaj tempo čitanja. Dakle, umesto da se fokusirate na čitanje velikog broja knjiga, bolje bi bilo fokusirati se na redovno čitanje i razumevanje onoga što se čita.

Za mnoge ljude, čitanje 20 do 30 knjiga godišnje je sasvim dovoljno da se uživa u čitanju, proširuje rečnik i razvija kritičko mišljenje.

 

TRIKOVI ZA ČEŠĆE ČITANJE

Ne želimo da podležemo trendovima, ali evo i načina da čitate više, češće i eventualno brže. Jedan od njih je da se prilagodite svom rasporedu i da čitate kada god imate slobodnog vremena, bez pritiska da morate da pročitate određeni broj strana dnevno. Takođe, možete birati kraće knjige ili čitati u intervalima od 10 ili 15 minuta. Sa vremenom ćete razviti svoj tempo i moći da pročitate više strana za određeno vreme.

Takođe, steći ćete i osećaj za knjige koje vam gode i one koje vam nisu najzanimljivije. Tako možete u periodima punim obaveza birati interesantne knjige, pogodne za vas, te ih završavati relativno brzo. Kada imate viška slobodnog vremena, s druge strane, onda čitajte one priče sa sporijom radnjom ili neke koje vas baš i ne privlače, ali ih morate pročitati. Preporučljivo je i fokusirati se na kvalitet knjiga koje se čitaju umesto na broj.

Čitanje kvalitetnih knjiga omogućava dublje razumevanje i analizu teksta, što je korisnije od brzog čitanja gomile knjiga. Svakako, treba čitati ono što vam prija i što je za vas pravi izbor. Tako ne možete pogrešiti, a zabavićete se u procesu stopostotno!

 

ČITANJE JE MARATON, A NE SPRINT

Svako je priča za sebe. Važno je da se ne poredimo sa drugima, posebno ne na društvenim mrežama. Nipošto ne treba ni da se osećamo inferiorno zbog svoje brzine čitanja ili količine pročitanih knjiga. Svakome od nas treba svoje vreme i pristup čitanju. Ono što je najvažnije je da uživamo u čitanju i učimo nešto novo.

Značajno je napomenuti i da čitanje knjiga nikada ne bi smelo da bude trend, već sastavni deo naše svakodnevice. Čitanje ne samo da nam pomaže da se razvijamo intelektualno, već nam pruža i emocionalnu satisfakciju. Takođe, ima umirujući efekat na um.

Ne treba da se fokusiramo na čitanje velikog broja knjiga samo zbog trenda. Treba da se fokusiramo na čitanje knjiga zbog obrazovanja i inspiracije. Knjige nas teraju da razmišljamo na drugačiji način. To je prava svrha čitanja – da nas učini boljim ljudima i da nam pomogne da rastemo u svakom smislu.

 

TEKST: ALEKSANDRA TODIĆ

Aleksandra Todić je u osnovi entuzijastična idealistkinja. Voli da se edukuje na različite teme. Pokreće je želja da zna što više i spozna nešto novo svakoga dana. Nakon završetka studija Komunikologije volela bi da raširi svest o značaju medijske pismenosti u današnjem svetu.

Zaljubljenost u knjige, strane jezike, putovanja i sve što nose sa sobom želela bi da na različite načine podeli sa drugima – jedan od kojih je i pisanje. Blizanac u njoj svoju karijeru vidi u različitim sferama rada sa ljudima – kao kreativca u marketingu, pisca, predavača, ali i menadžera za ljudske resurse, sa nadom da što bolje spozna ljudsku psihu i ono što ljude pokreće.

Kako je drama o apokalipsi ovladala svetom?

Kako je drama o apokalipsi ovladala svetom?

Svaki pokušaj prilagođavanja knjige u film ili igrice u seriju, najčešće je ostavio uživaoce tih dela razočaranim. Očekivanja se ne dostignu, rejtinzi su niski, koliki god novac da je uložen – ispadne da je bačen. Početak ove godine, tačnije 15. januar, obeležio je prekretnicu u 

O miševima i ljudima – kontroverzni klasik

O miševima i ljudima – kontroverzni klasik

Zamislite kišni dan, šolju kafe ili čaja i ubrzano biranje knjige koju ćete sledeću čitati. Koliki god da je izbor pred vama, ako ste neodlučni, možda melanholični, a željni dobre priče – predstavljamo vam pravu stvar za vas. Topla ljudska priča uvek je bila ono 

Moči – glavna japanska poslastica

Moči – glavna japanska poslastica

Svako ko se interesuje za hranu i kuvanje sigurno se zapitao odakle neko jelo potiče. Današnje kuhinje umnogome se prepliću i jako često u naše domove donose nove ukuse, dosad nezamislive. Između ostalih, svetom se proširila i tradicija japanske kuhinje, koju svaka za sebe, pa i srpska, svakodnevno prilagođava. Bilo da je u pitanju poznati suši, mača čaj, kincugi ili moči, svako se jelo i piće prilagodilo našim ukusima i nastanilo se i na ovoj teritoriji. Kako se to i jedan japanski desert prilagodio ukusima sveta i zašto može biti smrtonosan – pročitajte u nastavku.


ŠTA JE MOČI?

Na engleskom se piše mochi, a izgovara /MOE-chee/. Ima jako dugu istoriju, ali ona novijeg datuma priča o tome da je Franses Hašimoto prilagodila moči i osmislila njegov moderni način pravljenja. S obzirom na to da je živela u Kaliforniji, ona je želela ovime da poveže dve suprotne kulture, kako ishrane, tako i življenja. Danas možemo reći da je u tome i uspela.

 

 

 

KUGLICE OD PIRINČANOG BRAŠNA

Moči, u osnovi, predstavlja testo od lepljivog pirinča. Ono može da se kuva, a onda se dugo lupa kako bi se stvorila mlevena slatka masa. Danas se taj proces pravljenja izmenio. Svakako, oblik močija ostaje isti – kuglice od pirinčanog brašna. Upotreba mu je ograničena, najčešće, na slatka jela, ali ga Japanci jedu i sa supom. Ovakvo testo koristi se u japanskoj, kineskoj, južnokorejskoj, tajlandskoj i havajskoj kuhinji. Zbog toga se može pomešati sa raznim drugim poslasticama, ali svako ko je probao moči priznaće da je on jedinstven i neponovljiv.

 

 

 

RAZLIČITIH UKUSA NIKAD DOSTA

Tradicionalno se punio pastom od crvenog pasulja, zvanom azuki. Danas moči može biti sa borovnicama, malinama, čak marakujom; lokalnim ili sezonskim sastojcima. Sve što možete zamisliti može da bude fil za ovu poslasticu. Tako se nudi i onaj sa crnim susamom, uz punjenje kremom od limuna i sira. Može biti i sa kokosom, vanilom, lešnikom ili bademom, mačom, ankom i indijskim orahom.

 

 

U Japanu se, na primer, tokom jeseni jede onaj sa pastom od kestena, a zimi je karakterističan moči sa jagodom u sredini. Uglavnom je veganski i bez glutena, a dodavanje šećera varira od ukusa do ukusa. Ipak, i pored velikog spektra filova, poenta močija je u teksturi slatkog pirinča, zvanog mochigome. Za dobar moči, japanci bi rekli: Oishi!

 

 

 

VAŽNOST TRADICIJE I OBIČAJA

Potiče iz Japana, pa se za Japan vezuje i najveći broj običaja u vezi sa jedenjem močija. Jedu ga tokom cele godine, ali za Novu godinu najviše. Kagami moči je novogodišnja dekoracija koja se tradicionalno lomi i jede pred Novu godinu. Za doček Nove godine se jede supa sa povrćem i manjim komadićima močija. Takođe, tog dana prave i kinako moči, kao simbol sreće. Uz ostale poklone, za Novu godinu, poklanja se i moči komšijama i rođacima. Postoji i događaj koji okuplja porodice, komšije, čitave zajednice kako bi zajedno pravili moči pred Novu godinu – motchisuki.

 

 

 

POSEBAN MOČI ZA POSEBAN DAN

Dan devojčica, 3. marta, proslavljaju tako što u ritualima koriste hishi moči. To je moči u obliku romboida, sa crvenim, zelenim i belim slojevima. Kada dođe proleće i japanska trešnja, simbol ove zemlje, počne da cveta, jede se sakuramoči. On je roze boje, sa pastom od crvenog pasulja, a obmotan je jestivim, slanim listom japanske trešnje. Petog maja proslavljaju i Dan dece, pa se za proslave ovog praznika pravi kashiwa-moči i chimaki. Prvi predstavlja beli moči sa pastom od crvenog pasulja, koji je umotan u list kashiwa hrasta. Chimaki je varijacija danga, umotan u lišće bambusa.

 

 

 

OPREZNO, MOČI MOŽE DA BUDE I OPASAN!

S obzirom na to da se tradicionalno jede za praznike u Japanu, japanski mediji prenose i kako tada dolazi do najviše incidenata zbog močija. Zbog toga što je jako lepljiv, pritom i veći od normalnog griza, moči treba jako dobro sažvakati pre gutanja. Mnogi ga pojedu na brzinu, celog i odjednom, pa tako neretko dođe i do gušenja. Prema medijima u Japanu, 90% ljudi u bolnici, tokom novogodišnje noći, zbog gušenja od močija stariji su od 65 godina.

 

 

 

OBAVEZNO PROBAJTE, ALI PAŽLJIVO!

Godinama unazad se naročito upozoravaju stariji ljudi, kao i deca, da se paze ovakvih situacija. Preporučuje im se da dobro sažvaću moči pre gutanja ili da ga iseku na manje komadiće i tako pojedu. I pored upozorenja medija, svake godine bude žrtava zbog neopreznog jedenja močija. Ovde bi dobrodošla izreka koja može zvučati surovo, ali bi je, očigledno, trebalo uputiti svim ljubiteljima močija. Ona glasi: Učite na tuđim greškama! Mi dodajemo da obavezno, ako niste, ipak probate moči i uživate nadalje redovno u njemu, jer nema šanse da vam se neće dopasti.

 

 

 

 

TEKST: ALEKSANDRA TODIĆ

Aleksandra Todić je u osnovi entuzijastična idealistkinja. Voli da se edukuje na različite teme, a pokreće je želja da zna što više i spozna nešto novo svakoga dana. Nakon završetka studija Komunikologije volela bi da raširi svest o značaju medijske pismenosti u današnjem svetu.

Zaljubljenost u knjige, strane jezike, putovanja i sve što nose sa sobom želela bi da na različite načine podeli sa drugima – jedan od kojih je i pisanje. Blizanac u njoj svoju karijeru vidi u različitim sferama rada sa ljudima – kao kreativca u marketingu, pisca, predavača, ali i menadžera za ljudske resurse, sa nadom da što bolje spozna ljudsku psihu i ono što ljude pokreće.

 

Pola Hokins – autorka svetskih senzacija

Pola Hokins – autorka svetskih senzacija

Svačija karijera je drugačija. Počne se od jednog posla, pređe na drugi, pa i završi na potpuno suprotnoj strani od početne. To ne znači da ta karijera nije dobra ili da osoba poslom nije zadovoljna. Baš nasuprot tome, nekome se može pružiti prilika da se 

Kaleidoskop – novina u svetu kinematografije

Kaleidoskop – novina u svetu kinematografije

Ovo je priča za ljubitelje kriminalističkih trilera, priči o pljačkama, drama i akcija. Inspiracija za seriju bio je film Umri muški. Serija je slična filmovima Vozač, Igraj svoju igru ili Velika iluzija. Svima kojima nedostaje Kuća od papira, ulepšaće dan i zabaviti ih na neko 

Šta su šumovi u boji?

Šta su šumovi u boji?

I zvuci imaju boju. Zvučne nijanse, poznate i kao spektar ili boje buke, zasnivaju se na imenovanju različitih šumova prema bojama. Ovim sistemom se klasifikuje buka, jer odražava način na koji se svetlost meri na elektromagnetnom spektru. Boju koju imaju šumovi uslovljava spektar snage signala šuma ili njegova frekvencija. Praksa je nastala od belog šuma. Kako belo svetlo uključuje svu svetlost koju ljudsko oko može da vidi, tako i beli šum uključuje se zvučne frekvencije. Većina drugih boja buke, odnosno šumova, dobila je ime po boji svetlosti sa sličnim spektrom.


BELA BUKA, BELI ŠUM

Bela buka obuhvata frekvencije od 20 do 20000 Hz. Obuhvata sve frekvencije koje ljudsko uvo može da čuje. Neki je opisuju kao vodopad gde voda pada različitim brzinama, na različite površine. Može se poistovetiti sa ambijentalnom bukom u kolokvijalnom govoru, ali upoređivanjem sa drugim šumovima se dolazi do zaključka da to i nije baš ta vrsta buke.

Nekima ovi zvuci zvuče kao radio koji ne radi, drugima kao televizor kada ne prima signal. Često takvi zvuci iritiraju, ali ima i onih kojima to prija. Kažu da slušanje bele buke može da pomogne za uspavljivanje, smanji plakanje kod beba. Takođe, ljudima sa poremećajem pažnje smiruje misli, smanjuje hiperaktivnost. Ipak, ona može i da spreči kompletno smirivanje nervnog sistema pred spavanje, pa se brojni istraživači pitaju da li je zapravo dobra i u kojoj meri.

ROZE BUKA, ROZE ŠUM

Iako i ona obuhvata frekvencije između 20 i 20000 Hz, roze buka je za 3 decibela niža od bele. Kada belom šumu smanjite visoke frekvencije – dobija se roze šum. Razlika od belog je u tome što je dublji, s više snage na nižim frekvencijama. Zato kod roze buke ima i manje šuštanja nego kod bele. Najčešće se koristi za štimovanje profesionalnih zvučnih sistema.

Ljudi ovu vrstu buke opisuju zvucima vodopada, talasa ili saobraćaja. Takođe, kažu da zvuči kao otkucaji srca, kao letnja, tropska kiša ili šuštanje lišća. Sve više ljudi koristi ovu vrstu buke kao zvuk koji im pomaže da brže zaspe, ali i da ih duže zadrži u dubokom snu. Neke studije pokazuju da ona, zbog uticaja koji ima na san, najviše dugoročno pomaže za bolje pamćenje. Stvara veću efikasnost i kvalitetniji svakodnevni performans.

BRAON BUKA, BRAON ŠUM

Najpoznatija od svih, bez premca je braon buka. Pročulo se za nju na društvenim mrežama, a sve zbog dejstva koje ima na ljude. Kao i prethodne, i ona obuhvata iste frekvencije, sve one čujne ljudskom uhu. Ipak, 6 decibela je niža od bele, a oštriji i zvuk jačeg intenziteta ima od roze. Niže frekvencije su joj glasnije, a više mekše u odnosu na druge vrste buke.

Iako je braon buka isto što i crvena, ovo braon poteklo je od naučnika po kome je dobila ime, Roberta Brauna. Mnogi je opisuju kao zvuk glasnog vodopada, jakog pljuska ili vetra. Takođe, porede ovaj zvuk i sa velikom rekom ili nevremenom sa grmljavinom. Interesantno je da kod nekih uzrokuje stanje opuštenosti i bolji san, kod drugih pomaže u fokusiranju na određeni zadatak. Kao i roze buka, pomaže onima sa poremećajem pažnje, odnosno hiperaktivnim osobama.

DRUGE BOJE ZVUKA

Postoje i druge vrste buke, koje su manje poznate, ali i manje izučavane u naučnim krugovima. Neke od njih su zelena, plava, ljubičasta, crna i siva.

Za zelenu kažu da smiruje i opušta pred spavanje. Plava se koristi u profesionalnim sredinama, da smanji odjek u nameštanju zvučne tehnike. Ljubičasta je suprotna braon buci, pa je porede sa zvucima koje pravi zmija ili parom koja pišti u cevima. Ona najveću primenu ima u lečenju ljudi sa tinitusom, odnosno zujanjem u ušima. Za razliku od drugih, njima visoka frekvencija pomaže. Crna buka je u osnovi tišina, ali se razlikuje od odsustva zvuka, sa kojim bi je mnogi poistovetili. Siva je slična beloj, ali mirnija od nje, mekša.

KAKO DA ZNATE KOJA JE BUKA PRAVA ZA VAS?

Sve informacije koje postoje kako u nauci, tako i među laicima o različitim vrstama šumova – isključivo su na osnovu nekoliko studija. Ključna stvar koju su shvatili je da zvuci buke blokiraju ostale, pa se zbog toga i bolje radi ili spava. Manje je distrakcija i tokom rada. Izgube se svi zvuci koji su glasni, uznemirujući i mogu da probude iz sna noću. Jedan neodređeni pozadinski zvuk bolji je od nebrojeno drugih.

Bela, roze i braon buka – karakteristične su i one koje su najviše izučavane, koje se najviše ističu. Ipak, treba ih koristiti oprezno i umereno. Preporučuje se slušanje između 10 i 20 minuta dnevno, ukoliko primetite da vam prija. U suprotnom, ne treba primoravati sebe, povinovati se novim trendovima. Mnogi su ubeđeni da neki od ovih šumova pomažu, a u stvari to može da bude i placebo. Zato prvo probajte, uverite se sami šta je za vas dobro, pa onda verujte trendovima. Svakako, pažljivo sa jačinom zvuka, jer, kao i sve ostalo, i ove šumove treba slušati umereno. Oštećenje sluha je realna opasnost pri glasnom slušanju bilo čega. Sve dok vam pomaže, a ne odmaže – samo napred!

TEKST: ALEKSANDRA TODIĆ

Aleksandra Todić je u osnovi entuzijastična idealistkinja. Voli da se edukuje na različite teme, a pokreće je želja da zna što više i spozna nešto novo svakoga dana. Nakon završetka studija Komunikologije volela bi da raširi svest o značaju medijske pismenosti u današnjem svetu.

Zaljubljenost u knjige, strane jezike, putovanja i sve što nose sa sobom želela bi da na različite načine podeli sa drugima – jedan od kojih je i pisanje. Blizanac u njoj svoju karijeru vidi u različitim sferama rada sa ljudima – kao kreativca u marketingu, pisca, predavača, ali i menadžera za ljudske resurse, sa nadom da što bolje spozna ljudsku psihu i ono što ljude pokreće.

Gestovi u različitim kulturama

Gestovi u različitim kulturama

Pored verbalnog sistema, ono što komunikaciji umnogome može da pomogne jesu neverbalni znaci. To su gestovi, odnosno, govor tela. Njima ljudi mogu saopštiti svoje najiskrenije i najdublje misli i osećanja. Neverbalni znaci univerzalniji su nego bilo koji jezik sveta. Pripadnici različitih kultura mogu se, zato,