Tag: knjiga

Kako objaviti autorski rad?

Kako objaviti autorski rad?

Slatke muke pisanja knjige sa sobom donose još slađe muke onoga što sledi nakon što stavite tačku na poslednju stranicu papira. Ukoliko ste se bacilli u spisateljske vode i odvažili da rukopis ugleda svetlost dana, put ka policama knjižara je i više nego trnovit. Međutim, nije sve tako crno. Otklonićemo vam sve nedoumice u vezi sa objavljivanjem prvog rukopisa, ali budite spremni da se naoružate strpljenjem. Dug i mukotrpan proces objavljivanja knjige može vas odvesti na dva puta – tradicionalnog izdavaštva i samoizdavaštva. Za koji put ćete se opredeliti je individualna stvar, međutim, oba pravca imaju svoje prednosti i mane.

Harlan Koben – triler majstor današnjice

Harlan Koben – triler majstor današnjice

Ljubitelji misterija, trilera i horora znaju da ima mnogo autora koji stvaraju u okvirima ovih žanrova. Bilo da tražite knjigu, seriju ili film koja se bavi nekim od mnoštva strašnih, komplikovanih, ubistvenih tema – izbora je na pretek. Za mnoge autore većina je čula, za 

1984: paranoja ili kontrola?

1984: paranoja ili kontrola?

U romanu 1984, koji je napisao Džordž Orvel, uočljive su čitave psihološke i socijološke strukture. Iz tog razloga se ovaj roman i danas uveliko analizira. Vinston Smit govori i bori se protiv Velikog Brata u čijoj je kontroli sve o čemu Vinston Smit zna. Počevši od posla, ulica, pa čak i misli te je Smitu zabranjeno da piše dnevnik kako bi ih iskazao.


INSPIRACIJA ZA ROMAN

Ipak, pre samog objavljivanja je bilo određeno da se zove Poslednji čovek u Evropi, gde bi suština bila zadržana. Propaganda koja je deo romana bila je poznata i kao deo Orvelovog života. Radio je za Bi-Bi-Si i nadgledao propagande kanalima u Indiji. Poznatu sobu 101 je takođe osmislio prema kancelariji Bi-Bi-Sija. U toj sobi su, koja je pripadala Ministarstvu ljubavi, gde su se žrtve susretale sa najgorim košmarima. Još jedan od istinitih elemenata jeste činjenica da je Orvel bio nadziran dok je radio na romanu 1984.  Radio je na knjizi Put za Vigan gde je izneo činjenice o siromaštvu i klasnim razlikama u Engleskoj.

ROMAN UKRATKO

Tema predstavlja život pojedinca u zajednici totalitarnog tipa. Roman je distopijski u kome se Orvel trudi da predvidi budućnost pod takvim režimom vlasti. Mesto radnje je Okeanija, konkretno regija Aerodrom jedan, što je nekada bila Engleska. Primećuje se to da možemo da uočimo i povezanost sa njegovim delom Put za Vigan. Vinston Smit radi u Ministarstvu istine, a njegov konkretni posao je ujedno i falsifikovanje istine. Partija, koja je nadzirala čitavu regiju, kažnjavala je dobrovoljno zato što sud nije postojao.

Vinston Smit nema razvijenu svest o slobodi zato što je nikada nije osetio. Sve je pod nadzorom Velikog Brata koji je prikazan na način na koji bi mu publika verovala i obožavala ga, što je aluzija na mnoge vlasti širom sveta. Odanost režimu je toliko eksalirala da bi se članovi porodice međusobno prijavljivali ako primete znakove pobune protiv Partije.

Da bi kontrola bila potpuna, osmišljen je Novogovor na kome Smit takođe radi. Novogovorom bi se smanjila šansa za pobunu, ali i ograničilo razmišljanje u domenu koje Partiji odgovara. Posebno ograničeno bilo je kritičko mišljenje koje bi doprinelo stanju duha. Ljudski duh je opasan i naći će način za pobunu i svrgnuće Partije. Kako ne bi morala da se bori, rešila je da ukloni svaku moguću prepreku metaforičkim stavljanjem ljudi u kutije.

ŠTA JE ISTINA, A ŠTA RADNJA ROMANA?

Neznanje je moć, a rat je mir. Sloboda nema cenu zato što ujedno i ne postoji. Veliki Brat, koji je simbol diktature, posmatran je kao spasilac i uveliko obožavan. Ipak, građanima slobodnijeg duha i promišljanja predstavljao je simbol paranoje i manipulacije. Ipak, žrtve koje su imale najosnovnije uslove za život verovale su njihovom manipulatoru. Tužna istina je u činjenici da Orvel nije bio mnogo daleko od istine. I danas, u određenim istočnim zemljama vlada diktatura, a ljudi nisu svesni svojih prava.

TEKST: MARIJA JOVIČIĆ

Marija Jovičić rođena je 2002. godine u Zaječaru u kome je završila Gimnaziju. Trenutno studira Francuski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Nišu. U slobodno vreme bavi se izučavanjem stranih jezika, pisanjem poezije i proze, kao i slobodnim istraživanjima.

Čemu nas uči knjiga Lovac na zmajeve?

Čemu nas uči knjiga Lovac na zmajeve?

Da li nešto što odiše ljubavlju istovremeno može biti surovo i teško? Da li tokom čitanja
možemo doživeti čitavu buru osećanja? Likove koje istovremeno žalimo, preziremo, a isto
tako volimo i pronalazimo opravdanja za njihove postupke. Ovo je knjiga koja izaziva
duboke emocije i bol koju osećamo na sopstvenoj koži. Milion preispitanih odluka, a isto
toliko i pitanja. U svom maestralnom delu, za koje verujemo da će postati klasik mlađim
generacijama, Hoseini stvara rolerkoster emocija, od suza do osmeha.

Zovem se Crveno – Orhan Pamuk

Zovem se Crveno – Orhan Pamuk

Drugi svetski rat sa sobom je doneo mnoge promene koje su svakako zahvatile i književnost. Iz modernizma se razvio postmodernizam, koji se javio šezdesetih godina prošlog veka. Kao književna epoha iznedrio je mnoge čuvene pisce. Jedan od njih je i najuticajniji turski pisac i dobitnik 

Umeće ratovanja – Sun Cu

Umeće ratovanja – Sun Cu

Poznato nam je da je Kina jedna od kolevki kulture i filozofije. Međutim, o jednom od njenih najvećih mislilaca, Sun Cuu, nema mnogo zapisa. Smatra se da je bio general koji je živeo u 6. veku pre nove ere, te otuda i spis o vojnoj strategiji zvan „Umeće ratovanja“. Sun Cu je bio član aristokratije koja je bila bez zemljišnih poseda koji se nazivaju ši. Njegov spis sadrži trinaest poglavlja i svaki opisuje određeni deo ratovanja.


 

PLANIRATI ILI NE PLANIRATI?

Sun Cu je shvatio da rat ne može da bude objektivan jer zavisi od dve stvari: Fizičke okoline, ali i subjektivnog mišljenja i doživljaja protivnika. Rat ne postoji bez fizičke i umne borbe. Umeće ratovanja može da bude i sam čovek. Predstavlja brze reakcije na nagle promene u okolini. Ljudi ne mogu uvek da se oslone na planove. Razlog je što bi oni imali smisla u situaciji koja je predviđena, a često stvari ne idu zamišljenim tokom.

 

 

 

Da je zaista tako, iznenađenja ne bi postojala. Dakle, planirati je objektivan pogled na nešto što je nestalno i što može da se promeni za kratko vreme, što po planu nije predviđeno. Protivniku treba pokvariti planove još dok su u fazi razvića. Jedini način na koji protivnički plan može da se osujeti jeste znanje.

 

 

 

GDE SE NALAZI SNAGA?

U Evropu je stigla u 17. veku. Tada ju je preveo Francuz Žan Žozef, te se smatra da je delo nadahnulo i samog Napoleona Bonapartu. Uticaj Umeća ratovanja preselio se i na Japan. Tokom Doba zaraćenih država, u 15. veku, je Tankeda Šinjen, samuraj koji je uvažavao veliki autoritet, služeći se spisom Sun Cua naizgled postao nepobediv. Delo se osećalo i u kancelarijskoj politici mnogo vekova kasnije, kao i u korporativnoj politici iz jednog razloga. Bitka se najčešće ne vodi fizički, ako izuzmemo dobar deo istorije.

 

 

 

Suština dela je primena u skoro svakoj životnoj sferi, jer govori o prirodi sukoba. To ne podrazumeva nužno fizičke sukobe, iako je u vojsci jedno od najizučavanijih dela. Suština je ostvariti snagu i u fizičkom i u psihološkom smislu, iz razloga što bi takav vid snage bio bez konkurencije. Upravo je iz tog razloga samuraj Tankeda Šinjen bio nepobediv.

 

 

RAT I MIR

Ipak, moć ne može da postoji bez humanosti, gde se može uočiti paralela sa Ničeom i voljom za moći. Ne govori se samo o ratu, već ujedno i o miru, zato što je mir jedini način da se okonča svaki vid sukoba. Posedujući znanje i voditi se mirom bi značilo da je čovek nepobediv.

 

 

 

Značilo bi da je dostigao vrhunac idealnog čoveka, u filozofskom smislu, o kome je zapravo i govorio Sun Cu. Sukob nikada ne bi doveo do opšteg dobra, zato što je predviđeno da isključivo jedna strana oseti korist, a druga bi osetila nehumanost. Iako je prošlo hiljade i hiljade godina, temelj i suština ostali su isti.

 

 

 

TEKST: MARIJA JOVIČIĆ

Marija Jovičić rođena je 2002. godine u Zaječaru u kome je završila Gimnaziju. Trenutno studira Francuski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Nišu. U slobodno vreme bavi se izučavanjem stranih jezika, pisanjem poezije i proze, kao i slobodnim istraživanjima.

Kako se na srpskom kaže – inspirativna kvadrologija

Kako se na srpskom kaže – inspirativna kvadrologija

Onaj ko poznaje Srbe zna i da su oni po prirodi jako emotivni. Strast osećaju duboko i jako, koliko i mržnju. Bes koliko i sreću ili tugu. Povrh svega, ljubav i nadu najjače. Spremni su da prihvate, ali i osude u tren oka. Da se 

Leto, plaža i F.Skot Ficdžerald

Leto, plaža i F.Skot Ficdžerald

Ne možemo imati letnju ljubav. Toliko ljudi je to pokušalo da je samo ime postalo poslovično. Leto je samo neispunjeno obećanje proleća, šarlatan umesto toplih, mekih noći o kojima sanjam u aprilu. Tužna je sezona života bez rasta…nema dana. – F. Skot Ficdžerald   LJUBAV 

Šarl Bodler: Cveće zla i simbolizam

Šarl Bodler: Cveće zla i simbolizam

Krajem 19. veka u Francuskoj se razvio pravac koji je obeležio jedan period književnog stvaralaštva, a to je simbolizam. Ovaj pravac je nikao iz društvenih promena i istorijskih događaja koje su obuhvatile 19. vek, kao što su nastanak materijalizma, industrijalizacija, tehnički i naučni napredak. U to vreme je vladala pozitivistička slika sveta kojoj se simbolizam protivio.


 

O SIMBOLIZMU

Slika konvencionalne religije i morala dovela je do težnje za novim razvojnim mogućnostima kojima su težili simbolisti. Simbolisti su to postizali oblikovanjem sveta na specifičan način, putem simbola. Sam naziv simbolizam upućuje na simbol kao znak, jezički izraz. Simbol je nešto što najpre aktivira naša čula, a zatim upućuje na šire shvatanje, kako bi se njegova asocijacija potpuno razumela.

 

 

ŠARL BODLER I CVEĆE ZLA

Preteča simbolizma, Šarl Bodler, pesnik je koji je reči vešto pretvarao u simbole, na taj način indirektno upućujući na suštinu. Kao majstor poezije tog vremena, pišući svoje pesme umeo je da izvuče lepotu iz zla. Bodler je bio čovek koji je težio idealima, a koje je sa sobom na dno povukao vrtlog poroka u koji je pesnik upao. Samoća, bolest duše i tuga koje su zavladale ovim ukletim pesnikom oblikovale su jednu zbirku pesama pod nazivom Cveće zla.

 

Ovo delo dugo nije bilo prihvaćeno, a čak ga je dovelo i do progonstva, jer je pesnik dirnuo u žicu savremenog društva, otvorivši rane i time otkrivši bolne tačke u užasnom obliku. Zbirku je pripremao deset godina, nakog čega je se ona našla na sudu pod optužbom da je njenim objavljivanjem ugrožen javni moral. Bodler biva pušten iz zatvora, ali je uslov za to bio da određene pesme izbaci iz zbirke.

 

 

SIMBOLIKA NASLOVA ZBIRKE

Sam naziv zbirke predstavlja oksimoron. Naime, cveće nas asocira na nešto lepo, mirisno, pozitivno, dok mu se, s druge strane, zlo suprotstavlja svojom negativnošću. Ova igra rečima u naslovu potpuno je opravdana sadržajem pesama u zbirci.

 

 

U ovu užasnu knjigu stavio sam sve svoje srce, svu svoju nežnost, svu svoju religiju (prerušenu), svu svoju mržnju. Ovako je govorio Bodler opisavši sastav osećanja u svojoj zbirci. Zbirka Cveće zla sadrži vise od 160 pesama, pri tome podeljena u pet celina i šest ciklusa. Svaka njegova pesme ne obraća se nikome pojedinačno, već svakome od nas, našem duboko zakopanom biću.

 

MRAČNA STRANA NAŠEG BIĆA

On kroz pesme analizira svoja osećanja, preispituje sebe, pozivajući čitaoca da mu se u tome pridruži, da i on analizira sebe čitajući njegove pesme. U duhu simbolizma, pejzažom oslikanim u zbirci prikazuje stanje svoje duše. On govori o mračnim stranama nemorala i u tom govoru se može videti revolt pesnika prema takvom životu. Međutim, iako o tome govori negativno, određeni stihovi nam pokazuju da on hvali tu mračnu stranu svog unutrašnjeg bića. Ako se pažljivo čita, možemo videti da je Bodler imao kritički stav prema tadašnjem društvu, te mnoge slike pokazuju kako on to društvo vidi kao potpuno neorganizovano.

 

 

PRVI CIKLUS

Vrata zbirke otvara Uvodna pesma posvećena čitaocu. Bodler ovde bez dlake na peru piše o čovekovoj sudbini. Piše o tome da čovek ne upravljava sobom i svojim životom, već da za kormilom njegovog života sedi zli gazda, odnosno satana. Takođe, govori o tome koliko je čovek ogrezao u moralnoj prljavštini, a da toga nije ni svestan. U prvom ciklusu Bodler govori o pesniku i nerazumevanju pesnika. Sredina je surova prema pesniku i ne shvata ga. Međutim, on isto tako veliča pesnika i govori kako uprkos svim teškoćama sa kojima se on susreće, uspeva da se uzdigne uz pomoć svojih stihova.

 

 

CIKLUSI ZBIRKE

Drugi ciklus ove zbirke obuhvata ljubav. Bodler govori o ljubavi i pesništvu koji međusobno isprepletani predstavljaju moćno sredstvo izbavljenja. Treći ciklus je posvećen vinu. Četvrti ciklus ima najmračniji ton, jer govori o poroku. Govori o tome kako porok obuzima čoveka toliko jako da ga žigoše kao grešnog, ne pružajući mu ni misao o bezgrešnosti. U petom ciklusu, Bodler se okreće protiv Boga, a združuje sa satanom. Poslednji ciklus zatvara vrata ove zbirke. Pesnik smrt vidi kao jedino mesto gde moći pronaći mir i spokoj. Međutim, on ovde ne predstavlja smrt kao simbol nesreće, već nade i novog početka. Život za njega nema smisao, a smrt će mu dati neki novi doživljaj, novo iskustvo koje će mu doneti dugo traženi mir.

 

 

KAKO PRONIĆI U SRŽ?

Ako čitamo površno, u ovoj zbirci ćemo naići na niz nejasnoća u pevanju. Mnogo je lakše kad čitamo nešto što nam odmah otkriva suštinu. Međutim, ključ simbolizma se upravo nalazi u umetnosti samostalnog otkrivanja te suštine, koja se krije iza simbola. Koristeći sinesteziju i onomatopeju, Bodler je razradio povezanost zvuka, boje, mirisa i smisla reči, dovodeći nas tako do njenog približnog značenja. Na taj način dolazimo do rešenja svih simbola sakrivenih u pesmi, a sa njim i do potpunog razumevanja pesme.

 

 

 

TEKST: NEVENA GALOGAŽA

Nevena Galogaža je studentkinja završne godine Filozofskog fakulteta u Novom Sadu, na Odseku za Srpski jezik i lingvistiku, smer Srpski jezik i književnost. Mnogo voli da čita i piše, a pisanje smatra autoterapijom. U budućnosti želi da se bavi pisanjem, a želi da bude i lektor srpskog jezika.

Ana Karenjina − moralna dilema ili nemoguća ljubav?

Ana Karenjina − moralna dilema ili nemoguća ljubav?

Ako postoji vrh svetske književnosti, on zasigurno pripada Rusima, Tolstoju i Dostojevskom, govorila je naša poznata književnica Isidora Sekulić i time iskazala blagonaklonost ka romanima ruske klasike, koji kroz decenije figuriraju kao svojevrsna remek-dela na polju književnosti i beletrističkog stvaralaštva. Posmatrajući konkretno Tolstojev realistično-psihološki roman