Tag: psihoterapija

Ko je bio Vladeta Jerotić?

Ko je bio Vladeta Jerotić?

Poreklom iz činovničke porodice, Vladeta Jerotić je rođen u avgustu 1924. godine u Beogradu. Kada je krenuo u školu, svojim nestašnim ponašanjem je jasno pokazivao da nije ljubitelj iste. Kasnije, dolazi do promene u njegovoj ličnosti. Mladi Jerotić više nije bio nemiran i živahan, nego 

Uloga životinja u psihoterapiji

Uloga životinja u psihoterapiji

Svako ko je ikada imao kućnog ljubimca može da svedoči o tome koliko se između njega i tog bića formirala jaka emotivna veza. Bilo ko ko živi u dodiru sa životinjama može vam reći nešto o tim neretko dubokim poznanstvima. Mnogi govore koliko su se 

Hiperkinetički poremećaj – ADHD

Hiperkinetički poremećaj – ADHD

Hiperkinetički poremećaj je razvojni poremećaj psihomotorike sa simptomima koji ukazuju na oštećenje pažnje, motornu hiperaktivnost i impulsivnost. Simptomi su takvi da su jasno neprimereni i u potpunosti nefleksibilni uzrastu deteta. Poremećaj počinje u ranom detinjstvu oko treće, četvrte godine i najčešće se otkriva pri polasku deteta u školu.

 


SIMPTOMI I UZROCI ADHD KOD DECE

Simptomi ADHD promenljivog su intenziteta, ali konstantno remete intelektualni, socijalni i psihološki razvoj deteta, utičući negativno na razne sfere života, što uglavnom za posledicu ima i nisko samopouzdanje deteta.
ADHD se obično javlja drugim emocionalnim, bihejvioralnim, jezičkim poremećajima i poremećajima učenja. Dijagnoza se uglavnom uspostavlja kada dete krene u školu, jer se tada pojavljuju strukturisane aktivnosti koje je detetu teško da ispoštuje.

 

 

 

RAZLIKE KOD POLOVA

Poremećaj je tri do čеtiri puta učestaliji kod dečaka nego kod devojčica, a postoje i razlike u ispoljavanju simptoma među polovima – dečaci obično ispoljavaju motornu hiperaktivnost, a devojčice nepažnju.
Tačan uzrok ovog poremećaja nije utvrđen. Međutim, neki dokazi ukazuju na to da genetski faktori i faktori okoline imaju značajnu ulogu tokom fetalnog i postnatalnog razvoja u pojavljivanju ADHD tokom ranog detinjstva. ADHD takođe može da se javi i kao posledica centralnog nervnog sistema.

 

 

 

POVEZANI POREMEĆAJI

Poremećaji koji se često javljaju udruženo sa hiperkinetičkim poremećajem: Poremećaj ponašanja u vidu protivljenja i prkosa, depresija, anksioznost, kao i poteškoće prilikom učenja.

 

 

 

KAKO  ADHD IZGLEDA KOD ODRASLIH?

Simptomi hiperkinetičkog poremećaja kod odraslih uglavnom podsećaju na uobičajene znake poremećaja u detinjstvu. Međutim, pozato je da se intenitet simptoma, posebno hiperaktivnost vremenom smanjuje kod mnogih osoba. Česti sipmtomi kod odraslih su: nepažnja, loše uočavanje detalja, teškoće započinjanja i završavanja zadataka, teškoće usmeravanja i regulacije pažnje, zaboravnost, loše upravljanje vremenom i organizacionim sposobnostima.

 

 

 

HIPERFOKUS

Iako mnoge studije tvrde da su ljudi sa ADHD često rasejani, oni takođe mogu imati nešto što se zove hiperfokus. Ove osobe se mogu toliko uneti u nešto što je u žiži njihovog interesovanja, da mogu prestati da primećuju sve drugo oko sebe.

 

 

 

TRETMAN HIPERKINETIČKOG POREMEĆAJA

Tretman ADHD  ne razlikuje  se preterano kada je u pitanju tretman dece i odraslih osoba. Ne postoji konkretan lek kojim bi se tretirao ovaj poremećaj, te se tako koristi više metoda. One obuhvataju: psihoterapiju, lekove, Bihejvioralnu terapiju i Kognitivno-bihejvioralnu terapiju.

U lekove spadaju psihostimulansi i nestimulansi. Bihejvioralna terapija ima za cilj razvijanje i povećanje učestalosti socijalno poželjnih ponašanja i umanjenje i gašenje nepoželjnih obrazaca ponašanja.  Kognitivno-bihejvioralna terapija ima za cilj uvođenje kognitivne kontrole nepoželjnog ponašanja. Takođe i modifikovanje disfunkcionalnih uverenja kako bi se izazvala promena u ponašanju i emocijama. Najveća prednost ove terapije jeste što doprinosi razvijanju opštijih veština rešavanja problema.

 

 

TEKST: JOVANA MIHAJLOVIĆ

Jovana Mihajlović je iz Beograda. Student je završne godine Fakulteta za projektni i inovacioni menadžment, u Beogradu. Voli muziku, knjige i životinje. Večiti protivnik lažnog morala koji nam se svakodnevno servira na društvenim mrežama.

Terapija pisanjem – pomoć u pravom trenutku

Terapija pisanjem – pomoć u pravom trenutku

Pored brojnih izazova koje je sa sobom donela, pandemija koronavirusa naučila nas je i brojnim lekcijama, poput važnosti mentalnog zdravlja. Suočeni sa teškom situacijom, mnogi od nas osetili su da je njihovo blagostanje narušeno, progovorili o tome i obratili se stručnjacima za pomoć. Na taj 

Anksioznost – borba i vraćanje sebi

Anksioznost – borba i vraćanje sebi

Anksioznost se može se javiti u bilo kom trenutku u toku dana bilo kome. Simptomi kao što je nervoza, znojenje, stalan osećaj zabrinutosti, strah od pogleda i mišljenja drugih ljudi, grickanje usana, noktiju su deo anksioznosti. Baš zato što se ovakvi simptomi mogu ukazivati više 

Šta predstavlja sindrom Petra Pana?

Šta predstavlja sindrom Petra Pana?

Svi smo kao mali gledali ili čitali o Petru Panu. Ali koliko nam je poznat pojam sindroma Petra Pana?


 

IZBEGAVANJE ODGOVORNOSTI

Osobe koje imaju ovaj sindrom emotivno su nezrele, treba im zaštita i briga drugih ljudi. Zrelo doba sa sobom donosi određene odgovornosti, a ovakve osobe te odgovornosti zaobilaze i odbijaju da ih izvršavaju. To može biti odlaganje zakazivanja pregleda, odlazak u poštu i slično.

 

 

SLAB EMOCIONALNI RAST

Dakle, ove osobe stare fizički, ali ne i psihički, emocionalno. Oni odbijaju da odrastu. Ovakve osobe ne mogu da se emotivno povežu sa drugim ljudima na duže staze. Takođe, često imaju problem da se odvoje od roditelja ili staratelja koji se brinu o njemu.

 

 

NEDOSTATAK ŽELJE ZA LIČNIM RAZVOJEM

Želja za ličnim razvojem kod ovakvih osoba skoro ne postoji, njima je lepo da su podređeni i zavisni od drugoga. Takođe, donošenje odluka je za njih jako teška stvar. Neadekvatno reagovanje na stresne situacije je još jedan problem. Alkohol i psihoaktivne supstance su jedan od izlaza koji ljudi biraju kada žele da pobegnu od stvarnosti i odgovornosti koje zrelo doba donosi.

 

 

PROBLEM I MUŠKARACA I ŽENA

Ovaj sindrom je dobio ime po dečaku koji nikada nije odrastao. Izraz sindrom Petra Pana je prvi put viđen u knjizi psihoanalitičara Dana Kajlija iz 1983. pod nazivom Sindrom Petra Pana − muškarci koji nikada ne odrastu. Naravno on se ne odnosi samo na muškarce, žene, takođe, mogu imati ovaj problem.

 

 

IZAZIVAČI OVOG SINDROMA

Uslovi odrastanja gde su roditelji previše zaštitnički nastrojeni prema detetu i uvek tu za njega, ali previše zadiru u ličnu privatnost, mogu da dovedu do toga da dete postane sigurno i ušuškano uz roditelje. Tada nemaju prilike da se susretnu sa nekim izazovima i roditelji rade sve umesto njih. Tako ove osobe postaju nesigurne kada same treba da donesu neku odluku ili obave zadatak. Takođe, ako su deca zlostavljana u detinjstvu, kada odrastu i osete se izvan domašaja zlostavljača, imaju potrebu da nadoknade izgubljeno detinjstvo, pa se ponašaju neodgovorno. Velika nostalgija za prošlošću može biti još jedan izazivač.

 

 

 

IZLAZ IZ STANJA SPUTANOSTI I NESIGURNOSTI

Da bi osoba izašla iz ove sputanosti i nesigurnosti, treba početi sa traženjem posla i pravljenjem plana sa vremenskim okvirom. Uvid u posledice koje dolaze usled izbegavanja ispunjavanja zadatka takođe će biti od pomoći. Naravno, izlaz iz sigurne zone je moguć ako se osoba udalji od izvora koji tera na beg od stvarnosti i obaveza. Na taj način se može koncentrisati na razvoj ličnosti kroz postepeno pristupanje zadacima odraslih osoba. Preporučuje se psihoterapija kako bi se rešio ovakav problem.

 

 

 

TEKST: NATALIJA MITIĆ

Natalija Mitić je studentkinja prve godine Srpske književnosti i jezika Filološkog fakulteta Univerziteta u Beogradu. U slobodno vreme najviše voli da čita klasike uz neki slatki napitak. Uživa u dugim šetnjama uz muziku i pravljenju slatkiša i peciva, kao i vremenu provedenom sa prijateljima.

Poremećaji pažnje i njihovo lečenje

Poremećaji pažnje i njihovo lečenje

Pažnja se može definisati na razne načine, kao psihička funkcija, kao sposobnost ili kao uslov. Pažnja nam omogućuje da usmerimo svoju psihičku energiju na neki predmet, informaciju, dešavanje, sećanje ili naše razmišljanje. Koliko dugo ćemo pažnju usredsrediti na nešto, zavisi od našeg interesovanja.  Ali šta 

Kako pripremiti decu za svedočenje na sudu?

Kako pripremiti decu za svedočenje na sudu?

Svedočenje na sudu može biti stresno izkustvo za svakog pojedinca, jer ga stavlja u situaciju u kakvoj do sada nije bio. Za decu i tinejdžere ta situacija predstavlja još veći izazov, jer razvojno još uvek nemaju kognitivne sporosnbnosti, koje bi im pomogle da razumeju tako 

Gaji ljubav prema sebi, mržnju ne

Današnja tema je veoma ozbiljna i nažalost veoma zastupljena. Danas ćemo pričati o  mržnji prema sebi  detaljnije.  Pokušaćemo da zajedno uradimo nešto dobro,  pomognemo nekome,  izlečimo nečije rane i potrudimo se da prihvati sebe, onakvim kakav zapravo i jeste, da prigrli svoje mane, da prihvati svoje telo i zavoli svoj um.

 


 

ODAKLE POTIČE OVAKAV VID MRŽNJE?

Mnogi naučnici su potvrdili da ovakav vid mržnje uglavnom potiče iz prošlosti, odnosno iz detinjstva svakoga od nas. Detinjstvo je početak našeg razvijanja. U detinjstvu stvaramo uspomene, rastemo, izgrađujemo identitet i ono što je najvažnije, učimo da volimo ili mrzimo. Najvažnije uloge u tim danima imaju naši roditelji, koji nas usmeravaju, bodre, uče i pre svega svojim ponašanjem pokazuju kako jedno biće treba da se ponaša.

 

 

 

SEBI STE SVE!

Postaćemo osobe koje ne žele ljubav i koje ne shvataju njenu suštinu, mislićemo da nismo vredni ničega i zauvek ćemo ostati zatvorenici svojih srca , koji vape za vazduhom, kao ribe koje traže vodu, ukoliko:

u detinjstvu osetimo nedostatak ljubavi i pažnje

slušamo svakoga dane svađe i vređanja

ukoliko nam roditelji ne stave do znanja da je ljubav najbitnija na svetu i

 da svakom čoveku treba pružiti ruku  pomoći

 

  Lepo je voleti sebe i divno je imati sebe kao najvećeg prijatelja. Jer pre svega sa kim ste svakoga dana, ko vas razume, sa kim ležete u krevet svake noći i kada drugi odu? Sa sobom!

 

 

 

OPROSTITE SEBI

Prvo i najbitnije je da oprostite sebi, da se pogledate u ogledalo i da prihvatite da to što stoji pred vama je ono što je vredno i da tog istog trenutka uputite toj osobi ispred sebe osmeh. Videćete, uzvratiće vam istom merom, zatim sedite ispred staklene odaje i pričajte, sve što vam leži na duši. Onda duboko udahnite i ako su oči umorne od života, pustite i koju gorku i ono ispred vas će isto. Pa onda kažite da je skroz u redu ukoliko niste bili prisutni, niste želeli da je prihvatite, ako ste svaki sastanak sa njom izbegavali, u redu je.

 

 

 

Zatim recite da je skroz u redu ako ste je mrzeli i ukoliko joj ljubav niste pružili, ali isto tako  da joj opraštate što nije mogla da vam kaže da je život jedan. Napomenite  da ćete propustiti sve čari ukoliko ne krenete da živite i da volite sebe. Onda se pogledajte dobro i videćete ispunjenje, sjaj u očima te divne osobe koja stoji pred vama i znaćete da vam je oprošteno i da tek tada život kreće.

 

 

 

PSIHOTERAPIJE POMAŽU

Ako se osećate  nesigurno, ne možete sami sebi da pomognete ili  želite da naudite sebi, potražite pomoć stručnog lica. Ta osoba će biti tu da vam da do znanja da ste baš vi osoba bez koja ovaj svet ne bi opstao, da ste vredni svakog putovanja, da treba da ispišete knjigu najlepšim momentima i da stvarate uspomene sa najdivnijim ljudima. Ali pre svega, da okrenete novi list i da na njemu pokušate da naslikate ono što volite ili mrzite na sebi. Pa ukoliko ne izgleda to tako sjajno, svakoga puta kada pričate sa tom osobom, ponovo uzmite taj list i ako se tako osećate, uzmite gumicu, izbrišite ono što više nije deo vas i nacrtajte svaki detalj koji je lepši i koji se promenio na vama. I zapamtite da je svaki korak vredan znoja i da su krvava stopala samo još jedan delić koji vas vodi do cilja.

 

 

 

PRIHVATITE PROŠLOS I GRADITE BUDUĆNOST

Hajde da shvatimo svi da je prošlost daleko iza nas. Ma kakva god da je, izgradila nas je, ojačala, pomogla da budemo bolji. Moramo da shvatimo da ne treba da živimo u njoj, da kopamo po starim odajama, na kojima storiji natpis  „ZATVORENO” , da ne lutamo tamnim hodnicima i da uporno čekamo ko će nam otvoriti mesingana vrata i pustiti nas da uđemo. Ne znamo da li ćemo ikada moći da pronađemo ključ i izbavimo se odatle.

Continue reading Gaji ljubav prema sebi, mržnju ne

Pet najčešćih mitova o psihoterapiji

Pet najčešćih mitova o psihoterapiji

Skloni smo da tokom života imamo predrasude o nepoznatim stvarima, dok se ne edukujemo dovoljno. Predrasudama se stvaraju mitovi koji su daleko od realnosti. Zato ćemo mi da razbijemo mitove o psihoterapiji nataloženih godinama. Navešćemo samo pet mitova o psihoterapiji, iako ih je, nažalost, mnogo