mogućnosti zvone na vaša vrata
Svaki filmski žanr ima svoju publiku, ali postoje filmovi čija je priča iznad žanrovskih podjela. Takvi filmovi nastoje da kod gledalaca probude plemenita osjećanja i pruže utjehu i nadu da će sve na kraju biti dobro. Ipak, teško je pronaći kvalitetan film ovog tipa, jer nerijetko radnja sklizne u nepotrebno patetisanje i kliše. Zato vam mi predlažemo listu ovakvih, svima nama potrebnih filmova.
Tragedija kao pozorišni i književni žanr nastala je u antičkoj Grčkoj krajem 6. v. p. n. e, a svoj vrhunski oblik doživjela je u 5. v. p. n. e. u Atini. Nastala je iz svečanosti posvećenih bogu Dionisu, bogu vina, plodnosti, raspusnosti i života. Tri najznačajnija starogrčka tragičara su Eshil, Sofokle i Euripid.
Tema prijateljstva jedna je od najčešćih u filmskoj umjetnosti. Svi smo čuli za filmove poput Stand by me, Bucket List, The Breakfast Club itd, ali je lista ovih filmova mnogo duža. Zato vam mi ovaj put donosimo pet prijedloga za ne tako poznate, a u najmanju ruku jednako kvalitetne filmove.
Knocking on Heaven’s Door (Kucanje na nebeska vrata), njemačka je tragikomedija tematizuje prijateljstvo između dva teško oboljela mlada čovjeka. Iako i jedan i drugi znaju da im se kraj bliži, odlučuju da pred smrt ispune svoje želje, ma kako to izazvalo brojne neprilike. Cilj je jasan – vidjeti more prije smrti. Til Švajger tumači ulogu Martina, a Moric Blajbtroj ulogu Abdula.
Diarios de motocicleta (Dnevnik motocikliste) – film je inspirisan istinitom pričom o Če Gevarinom putovanju duž Južne Amerike. Radnja rasvjetljava začetak socijalističkih i revolucionarnih ideja kod ovog, tada još uvijek, studenta medicine. Međutim, ovo je i izvanredna priča o prijateljstvu jer Čeu društvo u toku putovanja pravi njegov najbolji prijatelj, takođe poznati ljekar, Alberto Granado. Glavne uloge tumače Gael Garsija Bernal i Rodrigo de la Serna.
Stuart: A Life Backwards (Stjuart: Život unazad) – u jednoj od najbolje odigranih uloga u karijeri, Tom Hardi tumači ulogu Stjuarta, zavisnika i beskućnika čiji život i djetinjstvo nisu bili nimalo idilični. Svoju životnu priču on će ispričati mladom volonteru i piscu Aleksandru (Benedikt Kamberbač), koji piše Stjuartovu biografiju. Iz te saradnje razviće se iskreno i atipično prijateljstvo.
Truman – u ovom špansko-argentinskom filmu prijateljstvo je obrađeno na dva načina. Prvo, riječ je o prijteljstvu između psa Trumana i njegovog vlasnika Huliana (Rikardo Darin), koji boluje od karcinoma. Hulian, razmišljajući šta će da radi u slučaju da bolest dostigne vrhunac, pravi planove kome da ostavi svog psa. Upravo iz toga se rađa i drugo prijateljstvo, a to je prijateljstvo sa Tomasom (Havier Kamara), kojem Hulijan najviše vjeruje. Ovo je duboko emotivna, ali nimalo patetična priča o povjerenju, strahu, bolesti i ljubavi, kako između ljudi, tako i između čovjeka i životinje.
Ovaj film jedno je od posljednjih ostvarenja velikog Nebojše Glogovca i predstavlja labudovu pjesmu u njegovoj karijeri. On tumači ulogu jedne postmoderne ličnosti i pluralnog identiteta: ustaše homo- i transseksualca. Život ga primora da sa komšijom Srbinom, pripadnikom hrvatske policije Antom Samardžićem (Dejan Aćimović), zajedno uči Ustav Republike Hrvatske. Ma kako bili različiti i neprijateljski nastrojeni, oni razvijaju iskren prijateljski odnos.
TEKST: BRANKA TODOROVIĆ
Branka Todorović rođena je 1998. godine u Doboju, u Bosni i Hercegovini. Studentkinja je master studija komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Njena glavna interesovanja su književnost, film i hispanska kultura. Objavljuje kritiku i eseje u književnoj periodici.
Sarajevski bend Zabranjeno pušenje nastao je 1980. godine i u originalnom sastavu trajao je sve do početka 90-ih godina. U toku i nakon rata u Bosni i Hercegovini, bend je nastavio da postoji u nekoliko frakcija. Međutim, nijedna od njih nije nastavila u pravom smislu da njeguje ono što je originalno Zabranjeno pušenje stvorilo.
Andre Žid (1869-1951) bio je francuski prozni pisac, esejist i dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1947. godine. Pored brojnih eseja i višetomnog dnevnika, njegova najznačajnija djela su priče/sotije Imoralist, Uska vrata, Podrumi Vatikana, te roman Kovači lažnog novca.
Mostar je grad u Hercegovini i jedno od najznačajnijih kulturnih i turističkih sjedišta Bosne i Hercegovine. Prvi put se pominje u osmanskim spisima iz 15. vijeka. Smatra se da je osnovan polovinom 15. vijeka, za vrijeme vlasti hercega Stjepana Kosače. Samo ime potiče od naziva za čuvare mostova na Neretvi – mostarima.
Blizina Mletačke republike tj. Dubrovnika, viševijekovna turska vladavina, te vladavina dinastije Kosača, od Mostara su načinili grad sa višeslojnom kulturnom baštinom i religijsko-etničkom strukturom. U ovom gradu, u prošlosti je živio gotovo jednak procenat Srba, Hrvata i Bošnjaka. Nakon posljednjeg rata u Bosni i Hercegovini devedesetih godina, ta struktura je izmijenjena, pa je broj Srba smanjen. Međutim, oni i danas u značajnom broju naseljavaju ovaj grad.
Zbog svega ovoga, jedna od najljepših karakteristika ovog grada jesu mnogobrojni vjerski objekti svojstveni svakom narodu i njegovoj religiji. Tu su razne crkve, džamije, samostani, tekije, manastiri. Među njima se svojom ljepotom izdvajaju Koski Mehmed-pašina džamija, Franjevačka crkva i samostan sv. Petra i Pavla. Zatim, Saborna crkva Svete Trojice, tekija u Blagaju itd.
Ipak, ne krasi samo vjerska arhitektura ovaj grad. Turske kuće, gradske kafane od bijelog kamena, stara čaršija sa zanatskim radnjama i na kraju, neprevaziđeni Stari most na Neretvi, od Mostara čine drevni grad veličanstvene ljepote. Stari most i Neretva zato čine simbole ovog grada i prvu asocijaciju ne samo na Mostar, već na cijelu Hercegovinu.
Pored Neretve, Mostar se može pohvaliti još jednom rijekom kristalno čiste vode. Riječ je o Buni, čije vrelo, zajedno sa tekijom i kućom derviša, čini važno turističko mjesto u Mostaru. Osim toga, još jednu turističku atrakciju čine i vodopadi Kravice u blizini Mostara. Dakle, pored istorije i kulture, Mostar je i grad izuzetnih prirodnih ljepota.
Mostar je i grad umjetnosti. Velika imena iz svijeta književnosti i muzike potiču upravo iz ovog grada. Tako je Mostar rodni grad čuvenog Alekse Šantića, koji je kroz svoju poeziju učinio Mostar, njegovu ljepotu i različitosti, besmrtnim. Pored Šantića, u Mostaru su rođeni i Svetozar i Vladimir Ćorović, Osman Đikić, Pero Zubac, Hamza Humo, Marko Tomaš itd.
Muzici, tačnije, sevdalinki, najveći doprinos dao je Himzo Polovina, rođeni Mostarac. Danas mostarsku muzičku scenu čine Mostar Sevdah Reunion, muzičari okupljeni oko muzičkog centra Pavaroti, te grupa Zoster.
Mostar predstavlja, uz Sarajevo i Trebinje, najposjećaniji grad Bosne i Hercegovine. To i ne čudi, jer ovaj grad kulture, različitosti i prirodnih ljepota, zaista ima šta da ponudi turistima iz čitavog svijeta.
TEKST: BRANKA TODOROVIĆ
Branka Todorović rođena je 1998. godine u Doboju, u Bosni i Hercegovini. Studentkinja je master studija komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Njena glavna interesovanja su književnost, film i hispanska kultura. Objavljuje kritiku i eseje u književnoj periodici.
Kuba je ostrvo i država u Srednjoj Americi, okružena Meksičkim zalivom, Karipskim morem i Atlanskim okeanom. Kuba je najveće ostrvo u arhipelagu Antilskih ostrva. Na Kubi živi oko 11 miliona ljudi, a u glavnom i najvećem gradu Havani živi preko dva miliona ljudi.
Aleksa Šantić bio je srpski modernistički pjesnik. Pripadao je mostarskom krugu književnika, pa je kroz svoje stvaralaštvo slavio ne samo Mostar, već čitavu Hercegovinu.
Isak Samokovlija (1889-1955), najznačajniji je bosanskohercegovački pisac jevrejskog porijekla. Svojim radom pomogao je jevrejskom narodu na prostoru Bosne i Hercegovine da izgradi vlastiti kulturni i umjetnički identitet.
Samokovlija je rođen u Goraždu, na Drini, ali najveći dio života proveo je u Sarajevu. Po zanimanju je bio ljekar. Ljekar kao junak, ali još češće kao narator, nerijetko se javlja u njegovom djelu. Na taj način, i dio njegove ličnosti prisutan je u njegovoj umjetnosti.
Njegovo stvaralaštvo može se ukratko opisati kao modernistička pripovijetka. Ove pripovijetke karakteriše mirno i linearno pripovijedanje. Glavna tema uvijek je život malih, običnih ljudi i njihovi svakodnevni problemi. Samokovlija piše o siromaštvu, o jevrejskoj zajednici zatvorenoj za novinu bilo koje vrste, o religiji i sl. Na taj način Samokovlija razbija stereotipe o Jevrejima kao bogatim ljudima. On otkriva drugu stranu – ekstremno siromaštvo Jevreja u sarajevskoj mahali Bjelave.
Njegovi junaci su nosači, šegrti, samohrane majke, napušteni starci i bolesna djeca. Ono što im je svima zajedničko jeste da su pobunjenici, ali njihove pobune su male, svakodnevne. Oni se bore za lično dostojanstvo i sreću, buneći se protiv strogih religijski zakona i pravila.
Najznačajnije Samokovlijine pripovijetke su: Nosač Samuel, Rafina avlija, Jahijelova pobuna, Jevrejin koji se subotom ne moli Bogu, Priča o radostima, Saručin dug itd. Ove pripovijetke često su povezane u neku vrstu ciklusa. Likovi prelaze iz jedne u drugu priču, ili se barem pominju. Na ovaj način Samokovlija od svog stvaralaštva formira dobro povezanu cjelinu.
Međutim, nije samo Samokovlijino stvaralaštvo neobično. Njegov žuvot nije bio ništa manje zanimljiv. Kao Jevrejin, za vrijeme Drugog svjetskog rata, Samokvlija je bio u logoru. Iako je bio ljekar u jednoj sarajevskoj bolnici, nakon dolaska ustaša i NDH, dobio je otkaz zbog svog jevrejskog porijekla i zarobljen je. Pred kraj rata uspio je pobjeći od ustaša. Skrivao se do oslobođenja zemlje 1945. godine.
Čitav svoj život Samokovlija je posvetio pomaganju ljudima. U životu je to činio kroz svoj ljekarski poziv. S druge strane, njegova umjetnost pruža utjehu odbačenim ljudima i vraća nadu u ljudsku dobrotu i iskrenost. Na taj način Samokovlija pomaže svojim čitaocima i svojim junacima da savladaju životne prepreke.
TEKST: BRANKA TODOROVIĆ
Branka Todorović rođena je 1998. godine u Doboju, u Bosni i Hercegovini. Studentkinja je master studija komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Njena glavna interesovanja su književnost, film i hispanska kultura. Objavljuje kritiku i eseje u književnoj periodici.
Andaluzija je najjužnija i najnaseljenija španska pokrajina. Glavni i najveći grad ove pokrajne je Sevilja. Pored Sevilje, gradovi koji pripadaju Andaluziji su Kordoba, Granada, Malaga, Haen, Almeria itd.
