Search Results: TIJANA DIMIĆ

Prolećno putovanje – gde ići kada vreme otopli?

Prolećno putovanje – gde ići kada vreme otopli?

Proleće je pravo vreme za putovanje. Dani su topliji i sunčaniji tako da možemo da idemo u duge šetnje ili posedimo u nekom vrtu ili bašti. Utisak koji stičemo o nekoj destinaciji je pozitivniji, a fotografije koje nam ostaju za uspomenu su lepše jer je 

Osvežavajuće plazma korpice sa malinom

Osvežavajuće plazma korpice sa malinom

Stiglo je proleće. Posle dužeg vremenskog perioda opet sija sunce, toplo je, a mi se osećamo odmorno i energično kao da smo se probudili iz zimskog sna. Novostečena energija može se utrošiti na razne načine, a naša preporuka je da se posvetite kuvanju i napravite lagane 

Koje sitnice treba da cenimo više?

Koje sitnice treba da cenimo više?

Živimo u teškim vremenima. Pre tri godine, ceo svet je bio zatvoren i strahovali smo od koronavirusa. Prošle godine smo u medijima bespomoćno gledali slike rata. Ove godine smo videli ljude zatrpane u ruševinama svojih domova. Veoma je teško naći svetlo na kraju tunela, ali ono ipak postoji. Prvi tračak nade je činjenica da vanredne situacije mogu da nas nauče da sreću nađemo u nečemu što smo ranije olako shvatili. Stoga, danas sa vama delimo koje su to sitnice koje treba da naučimo iz ove situacije i da ih više cenimo u budućnosti.


SLOBODNI SMO

Nema policijskog časa, niti sirene koja označavu uzbunu. Možemo da idemo gde hoćemo i da se vratimo kad hoćemo. Ne treba da nas mrzi da izađemo da se vidimo sa prijateljima, niti da nas je strah da se upustimo u novu avanturu.

NAŠA KUĆICA, NAŠA SLOBODICA

Imamo krov nad glavom, a ispod njega krevet, sto, stolice, televizor, čitavo kupatilo i slično. Iako smo za vreme pandemije postali željni izlazaka i putovanja, takođe smo i naučili da cenimo prostor u kome živimo. Važno je i da u njemu vreme provodimo kvalitetno. Takođe, više nego ikada naša kuća treba da bude dom. To je mesto gde se osećamo sigurno i voljeno.

ZRNO PO ZRNO, POGAČA

Čini nam se da smo mi, kao pojedinci, sasvim nemoćni u ovakvim situacijama. Da, pojedinac ne može da spasi svet, ali možda može da spasi drugog pojedinca. Ponekad je, kako su Turci dokazali, dovoljna i objava na društvenim mrežama ili jedna SMS poruka da se spasi život. Treba da učimo od mladih ljudi koji u centru grada prikupljaju novac za svoje bolesne prijatelje. To rade tako što sami peku kolače, prodaju svoje stvari. Neki čak i ubeđuju turiste na stranim jezicima koje znaju da se priključe akciji.

SNAGA JE U PORODICI

Nije potrebno krvno srodstvo da bi nekog smatrali delom porodice. Porodicu čine oni ljudi koji nam vraćaju osmeh na lice u teškim trenucima i pomažu nam da ustanemo kada padnemo. Oni su naša sigurna luka. Međutim, da bi imali kome da se okrenemo u lošim trenucima, u dobru moramo da radimo na svom odnosu sa ljudima do kojih nam je stalo. Treba češće da se viđamo i kažemo volim te jer se nijedna ljubav ne podrazumeva, već se neguje, poput cveća.

SREĆA JE U MALIM STVARIMA

Kako odrastamo, tako je pred nama sve manji broj velikih događaja kojima se radujemo i koji nas čine srećnim. Umesto da život provedemo čekajući svadbe i rođenja dece, treba da svakog dana pronađemo svoj le kif, a to su sitnice koje nas usrećuju. Stoga, sreću treba da pronađemo u, na primer, toplom tušu, primamljivom mirisu hrane na šporetu. Treba je pronaći u novom, uzbudljivom filmu, reprizi omiljene serije ili trenutku kada legnemo u toplu postelju nakon napornog zimskog dana i prekrijemo se mekanim ćebetom.

TEKST: TIJANA DIMIĆ

Tijana Dimić je po zanimanju filolog Anglista, a u slobodno vreme se bavi pisanjem, glumom i modom. Najveći san joj je da vodi svoju autorsku emisiju na televiziji.

Engleski romani – zašto im se vraćamo?

Engleski romani – zašto im se vraćamo?

Kada čujemo termin književni klasik, mahom nam se u glavi javlja ideja o jednoj dugačkoj knjizi koja se bavi kompleksnim temama i ostavlja jak utisak. Reći da u engleskoj književnosti ne postoja dela koja su posvećena ljudskoj prirodi, siromaštvu i preživljavanju u surovom svetu značilo 

Kako poznavanje kulture utiče na reklame?

Kako poznavanje kulture utiče na reklame?

Kada se reklame prilagođavaju za strano tržište, puki prevod sa jednog jezika na drugi često nije dovoljan. Pravo rešenje je proces lokalizacije. Tu se, u aspektu prevoda, više pažnje posvećuje kulturi ciljne publike i prenošenju originalnog značenja. Drugim rečima, lokalizatori pišu nove slogane koji treba 

Prati svoj zacrtani put

Prati svoj zacrtani put

Ukoliko često prolazite pored jednog od fakulteta, velika je verovatnoća da ste ispred jednog od njih naišli na mlade osobe koje se fotografišu sa diplomom, cvećem i ponekim balonom u rukama. Ovaj tekst posvećujemo njima, ovim nasmejanim ljudima koji će se, nakon početne euforije, suočiti sa time da im od sada pa nadalje put više nije zacrtan, već će sami morati da ga krče.


KORAK PO KORAK

Obrazovni sistem u Srbiji je poput igrice. Kako napredujemo, tako prelazimo iz jedne prostorije u drugu, sa sprata na sprat, iz zgrade u zgradu. Svaki od prelaza je bolan, ali se zna šta nas dalje čeka. Sve počinje od vrtića kada je najveća briga šta tog dana ima za ručak. Pitamo se ko će se igrati sa najnovijom igračkom i da li će mama i tata doći na kraju dana.

U osnovnoj školi se susrećemo sa prvim obavezama i učimo šta je odgovornost. Više se ne igramo samo da bismo se zabavili, već i da bismo nešto naučili. Dečacima je i sama pomisao na ljubav grozna, dok devojčice sanjare o princu i stavljaju svoje ime uz prezime najnovije simpatije. U višim razredima nemamo samo jednog ili dva nastavnika, već desetak. Petice više ne dobijaju svi.  Za njih se moramo pomučiti. Polako se opraštamo od detinjstva i žurimo da odrastemo.

U srednjoj školi nam je ceo svet na dlanu. Nijednu konačnu odluku nismo doneli i sigurni smo da će se čak i naši najluđi snovi ostvariti. Za uspeh je potrebno raditi, ali on nije nedostižan i ne moramo da žrtvujemo čari srednjoškolskog života da bismo ga postigli. Ovaj period krunisan je Pepeljuginim balom, a iza njega nas čeka veliki životni stres vezan za fakultet.

POLAZAK NA FAKULTET

Pre svega, moramo da odlučimo da li na fakultet i da idemo i ako se za to odlučimo šta da upišemo. Mahom nesigurni da li smo doneli pravu odluku, odlazimo na ispit za koji mislimo da će odrediti naš dalji život. Očekujemo da će se stres završiti kada pronađemo svoje ime na spisku novoupisanih studenata, ali on tek počinje.

Znamo teoretski da fakultet nije srednja škola, ali pravo značenje te rečenice shvatamo samo iskustveno. Studiranje je kao hodanje po zavejanom putu. Nikome nije lako da se probija kroz sneg. Ipak, neko ga voli i zbog te ljubavi zaboravlja na poteškoće. Neko se muči, ali ipak juri ka cilju. Neko ostaje zaglavljen u smetu na kraće ili duže vreme.

KUDA DALJE?

Lica pomenutih diplomaca s početka teksta su nasmejana jer nema više stranica i stranica knjiga koje se moraju preći i teških ispita podeljenih u nekoliko delova. Ipak, njih sada čeka pravi život. Po glavi im se vrzma pitanje kuda sada da idu jer put više nije zacrtan. Ovaj tekst je oda zacrtanom putu. To što ga za ove mlade ljude više nema svakako jeste zastrašujuće, ali je i prilika da po prvi put u životu svoju sudbinu pišu sami. To je razlog zbog koga lica treba da im ostanu nasmejana i kada cveće uvene, a baloni se uzduvaju.

TEKST: TIJANA DIMIĆ

Tijana Dimić je po zanimanju filolog Anglista, a u slobodno vreme se bavi pisanjem, glumom i modom. Najveći san joj je da vodi svoju autorsku emisiju na televiziji.

Da li su nastavci filmova neophodni?

Da li su nastavci filmova neophodni?

Danas postoji vrlo mali broj filmova i serija koji su prikovali publiku pred male i velike ekrane, a da nisu dobili i svoj nastavak. S jedne strane, na taj način mi, kao publika, dobijamo priliku da se još neko vreme družimo s omiljenim junacima i 

Da sam znala – kad Španija sretne Tursku

Da sam znala – kad Španija sretne Tursku

Život je prepun raskrsnica. Odabrali smo bližu školu, ne dalju. Pali prijemni na jednom fakultetu, a prošli na drugom. Udali se za crnog loknavog, ne za viskog plavušana. Ma koliko bili zadovoljni našim životnim izborima, uvek ostaje pitanje da li bismo promenili nešto da možemo. 

(Ne)ustajanje u gradskom prevozu

(Ne)ustajanje u gradskom prevozu

Retki su oni srećnici koji deo svog radnog, a često i neradnog dana ne provode u gradskom prevozu. Čini se da saobraćaj generalno budi ono najgore u ljudima. Nije retkost da vozači trube jedni drugima tako da ih čuje cela ulica ili se nazivaju pogrdnim imenima. U autobusima niko ne trubi, ali svađe izbijaju mahom zbog jedne jedine stvari – ko ima pravo da sedi.


SUKOB U AUTOBUSU NE PITA ZA GODINE

Glavni izazivači ovakvih svađa su uglavnom starije žene koje se kao gladijatori bore da uđu u autobus. Čim se u njemu nađu, počinju da se ponašaju kao da su im i ruke i noge polomljene, a ravnotežu nikako ne mogu da održavaju. U ovaj mali autobuski sukob uključene su i trudnice i ljudi sa malom decom. Tu su i oni čiji je deo tela zaista povređen. Svi oni ulaze u krcat autobus kao da su u najmanju ruku kraljevi i kraljice i svi moraju da im se sklanjaju s puta.


MLADIM MOMCIMA NIKO NE PRILAZI

Njihov sledeći korak je da priđu mladoj, ženskoj osobi i kažu joj da ustane. Mladim momcima niko ne prilazi. Kao da se plaše da će im oni za isti postupak zaista zavijti udove u gips. Nikoga ne zanima da li neku ženu možda boli stomak ili je ceo dan provela na nogama.


APEL ZA VIŠE POŠTOVANJA PREMA MLADIMA

Ovo nije apel autorke teksta na starije ili bilo koje druge osobe da s mesta podižu mlade momke. To što je neko mlad, ne znači da je 24/7 u top formi. To se odnosi i na momke i na devojke. Ipak, ovo jeste apel da se prema mladima odnose sa više poštovanja jer se nikada ne zna šta se dešava u životu druge osobe i kako im dan prolazi.


ODLOŽIMO KAMEN I POŠTUJMO DRUGE

Mladi oba pola nisu nevina strana u ovoj priči. Naprotiv, lakše nam je da, poput noja koji zabija glavu u pesak, zabijemo slušalice u uši i odmorimo se od sedenja tako što još malo sedimo. Poštovanje prema drugima smo izgubili, a empatiju mahom nemamo. Tako se vrtimo u začaranom krugu u kome jedni druge gađamo kamenom, a hleb je ostao samo u izreci.


OBZIRONOST VAŽI ZA SVE

Ko je od nabrojanih u ovom tekstu kokoška, a ko jaje, više nije ni bitno. Bitno je da svi koji su uključeni u ovu priču postanu malo obzirniji. Da ne komentarišu tuđe ponašanje i sete se da lepa reč gvozdena vrata otvara. Na kraju krajeva, ako već moramo da se na putu do željene lokacije preznojavamo, truckamo i guramo, hajde da se barem ne svađamo.

TEKST: TIJANA DIMIĆ

Tijana Dimić je po zanimanju filolog Anglista, a u slobodno vreme se bavi pisanjem, glumom i modom. Najveći san joj je da vodi svoju autorsku emisiju na televiziji.

Serija Kruna – između mita i realnosti

Serija Kruna – između mita i realnosti

Naslov ovog teksta možda sugeriše da ćemo za vas istražiti novu Netfliksovu mega popularu dramu Kruna. Koji događaji su se zaista dogodili, a koji su samo puka mašta? Mi ćemo se ovog puta posvetiti sociološkom fenomenu stavljanja znaka jednakosti između dokumentarnog i serijskog programa. Videćemo