Umeće ratovanja – Sun Cu

Umeće ratovanja – Sun Cu

Poznato nam je da je Kina jedna od kolevki kulture i filozofije. Međutim, o jednom od njenih najvećih mislilaca, Sun Cuu, nema mnogo zapisa. Smatra se da je bio general koji je živeo u 6. veku pre nove ere, te otuda i spis o vojnoj strategiji zvan „Umeće ratovanja“. Sun Cu je bio član aristokratije koja je bila bez zemljišnih poseda koji se nazivaju ši. Njegov spis sadrži trinaest poglavlja i svaki opisuje određeni deo ratovanja.


 

PLANIRATI ILI NE PLANIRATI?

Sun Cu je shvatio da rat ne može da bude objektivan jer zavisi od dve stvari: Fizičke okoline, ali i subjektivnog mišljenja i doživljaja protivnika. Rat ne postoji bez fizičke i umne borbe. Umeće ratovanja može da bude i sam čovek. Predstavlja brze reakcije na nagle promene u okolini. Ljudi ne mogu uvek da se oslone na planove. Razlog je što bi oni imali smisla u situaciji koja je predviđena, a često stvari ne idu zamišljenim tokom.

 

 

 

Da je zaista tako, iznenađenja ne bi postojala. Dakle, planirati je objektivan pogled na nešto što je nestalno i što može da se promeni za kratko vreme, što po planu nije predviđeno. Protivniku treba pokvariti planove još dok su u fazi razvića. Jedini način na koji protivnički plan može da se osujeti jeste znanje.

 

 

 

GDE SE NALAZI SNAGA?

U Evropu je stigla u 17. veku. Tada ju je preveo Francuz Žan Žozef, te se smatra da je delo nadahnulo i samog Napoleona Bonapartu. Uticaj Umeća ratovanja preselio se i na Japan. Tokom Doba zaraćenih država, u 15. veku, je Tankeda Šinjen, samuraj koji je uvažavao veliki autoritet, služeći se spisom Sun Cua naizgled postao nepobediv. Delo se osećalo i u kancelarijskoj politici mnogo vekova kasnije, kao i u korporativnoj politici iz jednog razloga. Bitka se najčešće ne vodi fizički, ako izuzmemo dobar deo istorije.

 

 

 

Suština dela je primena u skoro svakoj životnoj sferi, jer govori o prirodi sukoba. To ne podrazumeva nužno fizičke sukobe, iako je u vojsci jedno od najizučavanijih dela. Suština je ostvariti snagu i u fizičkom i u psihološkom smislu, iz razloga što bi takav vid snage bio bez konkurencije. Upravo je iz tog razloga samuraj Tankeda Šinjen bio nepobediv.

 

 

RAT I MIR

Ipak, moć ne može da postoji bez humanosti, gde se može uočiti paralela sa Ničeom i voljom za moći. Ne govori se samo o ratu, već ujedno i o miru, zato što je mir jedini način da se okonča svaki vid sukoba. Posedujući znanje i voditi se mirom bi značilo da je čovek nepobediv.

 

 

 

Značilo bi da je dostigao vrhunac idealnog čoveka, u filozofskom smislu, o kome je zapravo i govorio Sun Cu. Sukob nikada ne bi doveo do opšteg dobra, zato što je predviđeno da isključivo jedna strana oseti korist, a druga bi osetila nehumanost. Iako je prošlo hiljade i hiljade godina, temelj i suština ostali su isti.

 

 

 

TEKST: MARIJA JOVIČIĆ

Marija Jovičić rođena je 2002. godine u Zaječaru u kome je završila Gimnaziju. Trenutno studira Francuski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Nišu. U slobodno vreme bavi se izučavanjem stranih jezika, pisanjem poezije i proze, kao i slobodnim istraživanjima.