Tag: roditelji

Pet bolesti koje nasleđujemo od roditelja

Pet bolesti koje nasleđujemo od roditelja

Kada govorimo o nasleđivanju, uglavnom prvo pomislimo na nasleđivanje boje očiju, visine, guste kose ili naravi. Međutim, pored nekih fizičkih osobina i karakteristika ličnosti, ono što takođe nasleđujemo od roditelja jesu različite bolesti. Taj proces nasleđivanja funkcioniše tako što uzimamo po dve kopije svakog gena od svakog roditelja. Pri tome, mutacije u nekim od tih gena dovode do oboljenja. U nastavku vam prikazujemo pet bolesti koje najčešće nasleđujemo od naših roditelja, iako ih ima znatno više.

Koje lekcije odrasli mogu naučiti od dece?

Koje lekcije odrasli mogu naučiti od dece?

Odrastanje je celoživotni proces. Kroz godine koje prolaze brusimo svoju ličnost i karakter. Menjamo se i oblikujemo tako da jednog dana možemo da kažemo za sebe da smo izrasli u dobre ljude. Ili bismo barem voleli da neko drugi to kaže za nas. Ipak, neretko 

Zašto su deca istih roditelja različita?

Zašto su deca istih roditelja različita?

 Od dece, posebno one koja žive u istoj kući i koja dele iste roditelje se očekuje da budu ista, međutim to nije slučaj. Kao što mi odrasli imamo svoje karakteristike koje nas čine jedinstvenim, tako i svako dete ima svoje. Razlozi zašto su deca istih roditelja različita su razna, mi vam prikazujemo samo neka od njih.


TEMPERAMENT

 

Temperament deteta je njegova urođena karakteristika i to niko ne može da promeni. Čak ni roditelj koji samo kanališe i usmerava detetov temperament nadograđujući njegov karakter. Na primer, jedno dete se rodilo mirno, tiho i ne voli svađu dok je drugo bučno, uvek kaže ono što misli i konstantno traži pažnju. Glavnu ulogu i uticaj  u vaspitanju  deteta  igraju roditelji. Kao i da detetov temperament i karakter usmere na pravu stranu.

 

Continue reading Zašto su deca istih roditelja različita?

Porodica − vrednost u vremenu otuđenosti

Porodica − vrednost u vremenu otuđenosti

Sada verovatno svako od vas očekuje definiciju koju će pročitati i time razumeti da je porodica neka zajednica između odraslih partnera sa svojom decom, a da li svako od nas zna zapravo šta je to porodica i koliko je ona zaista bitna?     NE 

Autoritet i način njegovog odražavanja

Autoritet i način njegovog odražavanja

Prvi koraci u procesu socijalizacije svakog čoveka neizvodljivi su bez prisustva autoriteta. To je ono što nas prati kroz ceo život, od samog rođenja, tokom školovanja i, na kraju krajeva, na poslu. Autoritet predstavlja moć, uticaj i zasniva se na pedagoškim sposobnostima, komunikacionim veštinama, moralnim 

Zastupljeni stilovi roditeljstva

Zastupljeni stilovi roditeljstva

Roditelj je svetlo koje će uvek sijati u životu deteta!

 


   Roditeljstvo je najlepša uloga, ali je istovremeno najkompleksniji i najizazovniji zadatak. Roditelj nastoji da pronađe najbolji način da vaspita svoje dete, ali tačna formula ili obrazac za to ne postoji. Svako dete je individua za sebe, stoga roditelj nastoji da izabere najadekvatniji oblik interakcije sa detetom shodno situaciji u kojoj se nalazi.

 

 

            Roditeljstvo znači ispunjavanje detetovih osnovnih životnih potreba (za hranom, pićem,snom,…), ali takođe i ispunjavanje detetovih emocionalnih potreba. Kako dete raste, tako i briga roditelja raste, kako da im pružimo i obezbedimo srećno i bezbrižno detinjstvo i na koji način da ih zaštitimo od negativnih i loših stvari koje bi mogle da im se dogode.

 

 

 

DIMENZIJE RODITELJSTVA

            Sam razvoj deteta pod velikim je uticajem roditeljskih stavova i njihovih stilova roditeljstva. Maccoby i Martin (1983) objasnili su stilove roditeljstva na osnovu dve dimenzije:

Dimenzija emocionalnosti: za ovu dimenziju bitna je roditeljska toplina, koja se ogleda kroz ljubav i podršku koju roditelj pruža svom detetu. Na osnovu ove dimenzije roditelje možemo podeliti na:

 „tople“ – koje karakteriše ljubav, ohrabrivljanje. Oni predstavljaju vetar u leđa za svoju decu.

„hladne“ – koje karakteriše odbacivanje i neprijateljski, osuđivački stav.

Dimenzija kontrole: za ovu dimenziju bitan je roditeljski nadzor, koji se ogleda kroz disciplinovanje i kontrolu detetovog života.

 

 

 

Veoma je važno da u detetovom odrastanju i vaspitanju budu prisutne obe dimenzije. Da bi dete izraslo u zrelu, emocionalno stabilnu i nezavisnu osobu potrebna mu je i kontola, ali i ljubav i tolpina u odnosu sa roditeljem. Dete mora da oseti da je voljeno, poštovano, da se i njegovo mišljenje uvažava, ali takođe bi trebalo da zna da postoje i pravila ponašanja i vaspitanja koje mora poštovati.

 

 

 

U skladu sa ovim dimenzijama, možemo razlikovati četiri stila roditeljstva:

1.  Autoritarni stil roditeljstva

2. Permisivan stil roditeljstva

3. Indiferentni stil roditeljstva

4. Autoritativni stil roditeljstva

 

 

 

AUTORITARNI STIL ROITELJSTVA

To je stil roditeljstva koji je ispunjen kontrolom i emocionalnom hladnoćom. Pred decu se postavljaju visoki ciljevi i zahtevi. Roditelj je taj koji sve najbolje zna, a od deteta se očekuje da uvek posluša. Ukoliko se ogluši o roditeljovu naredbu, dete se kažnjava. Odnos između roditelja i deteta temelji se na podređenosti i nadređenosti i po sistemu nagrade i kazne.

 

 

 Deca vaspitana na ovaj način, najčešće izrastaju u nezadovoljnu, nervoznu i neretko agresivnu osobu. Skloni su sukobima i nepoštovanju pravila i  autoriteta. Vidan je osećaj straha, nesigurnosti i briga kako ispuniti očekivanja roditelja. Autoritarni stil roditeljstva je najnegativniji stil koji roditelj može usvojiti.

 

 

 

PERMISIVAN STIL RODITELJSTVA

Ovaj stil roditeljstva predstavlja kombinaciju emocionalne topline i slabe kontrole. Glavni cilj roditelja je da zadovolji želje deteta. Oni pred dete ne postavljaju velike zahteve, ali na taj način ih ne podstiču da koriste svoje kapacitete, kao ni da samostalno postižu uspeh.  Pružaju mu ljubav i nežnost. Minimalno ih kotrolišu i postavljaju mala ograničenja za njihova ponašanja.

 

 

Deca vaspitana na ovaj način nemaju osećaj odgovornosti i postaju nesigurna. Često su nesnalažljiva, ali i agresivna kada ne mogu da ostvare svoje želje.

 

 

 

INDIFIRENTNI STIL RODITELJSTVA

Ovaj stil roditeljstva karakteriše veoma mala kontrola i nadzor dece od strane roditelja, ali i nizak stepen pružanja ljubavi i pažnje roditelja ka detetu. Roditelj je uglavnom zaokupljen sobom, svojim problemima, potrebama, životom i nema nikakav cilj u vaspitanju deteta. Između deteta i roditelja nema razumevanja, zajedničkih aktivnosti, kvalitetno provedenog vremena, kao ni iskazivanja ljubavi i pažnje. Deca vaspitana na ovaj način su razdražljiva, sklona promenama raspoloženja i nezainteresovana za školu. Pokazuju neposlušnost, neprijateljstvo, kao i neprimereno ponašanje u igri i socijalnim kontaktima.

 

 

Ovaj stil roditeljstva je povezan sa lošim školskim dostignućima, kao i sklonošću ka konzumiranju alkohola i psihoaktivnih supstanci.

 

 

 

AUTORITATIVNI STIL RODITELJSTVA

Ovaj stil roditeljstva karakteriše kombinacija emocionalne topline ali i čvrste kontrole. Roditelji postavljaju ciljeve pred decu, ali su ti ciljevi primereni njihovim interesovanjima i uzrastu. Pruža im se podrška, pažnja i ljubav, kao i pravila ponašanja i poštovanje istih. Deca imaju svoju rutinu, znaju šta je to što smeju a šta je to što ne smeju uraditi. Nastoji se razviti kod deteta znatiželja, kreativnost, samouverenost i motivisanost ka ostvarivanju ciljeva i uspeha. Odnos između roditelja i deteta temelji se na komunikaciji, uvažavanju detetovih potreba i osećanja, ali i kontroli detetovog ponašanja.

 

 

Po mnogim psiholozima i pedagozima, ovaj stil roditeljstva je najbolji stil vaspitanja. Deca vaspitana na ovaj način imaju izgrađen osećaj samokontrole i samopouzdanja. Kod njih dominira osećaj poverenja, iskrenosti, poštovanja, ljubavi i odgovornosti.

 

 

 

Ljubav, poštovanje, komunikacija, strpljenje i postavljanje granica detetu, ali i nalaženje vremena za sebe kao osobu koja nije samo roditelj, kontrolisanje ljutnje,

– elementi su koji čine da porodica bude srećna i zadovoljna.

 

 

 

TEKST: GORDANA SEČEVIĆ

Gordana Sečević je diplomirani sociolog i majka dva dečaka. Voli putovanja, upoznavanje drugih kultura i običaja. Obožava strane jezike i zato je završila studije za nastavnika španskog jezika, dok se trenutno obrazuje na master studijama anglistike. 

Kako razvod braka može uticati na dete?

Kako razvod braka može uticati na dete?

U nekim situacijama razvod predstavlja jedini izlaz i trajno rešenje naših problema sa partnerom. Shvatili smo da u braku sve više povređujemo jedno drugo i doneli smo odluku koja je najbolja za obe strane, a to je rastanak. Međutim, pored naših osećanja moramo brinuti i 

O altruizmu

O altruizmu

Altruizam predstavlja nesebičnu brigu za dobrobit drugih. Ovaj pojam označava način razmišljanja koji se svodi na nesebičnost, naklonost i ljubav prema drugome i spremnost da mu se pomogne, po cenu lične štete i žrtve, bez ikakve naknade ili spoljašnje nagrade. Šta znate o altruizmu?   

Kako uspostaviti zdrave granice sa roditeljima?

Kako uspostaviti zdrave granice sa roditeljima?

 

Dok smo bili mlađi činilo nam se ispravnim da dobijamo suvišna pitanja i savete od naših roditelja, ali kako starimo primećujemo da se sve menja, samo njihovo pridikovanje ostaje isto. Kao da ne vide da smo postali ljudi sa svojim mišljenjima , uverenjima, iskustvima i potrebama. Da bismo se pomerili iz ove mrtve tačke, moramo uspostaviti zdrave granice.

 


 

ZA NAŠE RODITELJE UVEK ĆEMO BITI DECA

Nedelja. Napolju je tmuran i kišan dan. Nakon naporne sedmice konačno smo odlučili da damo sebi oduška i da se naspavamo za vikend. Zvuci padanja kiše učinili su da se još više uspavamo. Na vratima naše sobe pojavljuje se namrgođena mama, nezadovoljna što spavamo do podne. Dok trljamo oči i pokušavamo da se razbudimo počinje svakodnevno gunđanje. Kada si sinoć došla, zašto se nisi javila, sa kim si bila, jesi li upoznala nekoga, rekla sam ti da mi se ne sviđa taj dečko, nije on za tebe… Ili, zašto si ovako neuredan, kako živiš ovakav život, zašto ne izađeš, nije trebalo da ostaviš onu devojku… Koliko god godina imali, ovakve i slične rečenice su nam dobro poznate.

 

 

 

 

 

 

MORAMO BITI JASNI I KONCIZNI
Pre nego što rešimo da započnemo razgovor sa roditeljima na ovu temu, prvo se zapitajmo šta nam tačno smeta i zašto. Razmislimo kako se osećamo zbog njihovog ponašanja. Da li uzrokuje bes, ljutnju ili s druge strane tugu i patnju. Kada precizno utvrdimo sve smetnje u našem odnosu potrebno je da ih direktno iskažemo. Naši zahtevi moraju biti konkretni. Bez izvinjenja nagovestimo im kako neko njihovo ponašanje uzrokuje da se osećamo i da želimo da to promenimo, uz predlog alternativnog rešenja koje će svima odgovarati.

 

 

 

 

 

 

BUDIMO OTVORENI ZA RAZGOVOR I AKTIVNO SLUŠAJMO

Tokom razgovora o problemima moramo voditi računa da iskažemo emocije na taj način da ne povredimo naše roditelje. Prilikom izbora reči ne smemo da dozvolimo da nas roditelj ne shvati ozbiljno. Dakle, moramo biti odlučni, ali na pristojan način. Takođe, budimo spremni da saslušamo i drugu stranu.  Možda i naši roditelji imaju neke zahteve od nas. Ono što mora pratiti ovu konverzaciju je smirenost, kao i razumevanje da ne bi došlo do konflikata. Ukoliko roditelj ne reaguje onako kako smo očekivali ne bi trebalo da osuđujemo, već da budemo svesni da smo odrastali u drugačijim vremenima i da imamo različita mišljenja, što je potpuno razumljivo. Pokušajmo još jednom na jednostavniji način da objasnimo suštinu problema.

 

 

 

 

 

 

POKAŽIMO POŠTOVANJE

Kada uspostavljamo granice nagovestimo im da smo svesni kako se iza njihovog ponašanja kriju dobre namere, da cenimo i poštujemo njihovu brigu. Naznačimo da ih ne osuđujemo već da ovo radimo zarad zdravijeg odnosa punog poštovanja i ljubavi. Pokažimo zahvalnost našim roditeljima zato što su uvek uz nas i žele da nam pomognu, samo što to nekad rade na pogrešan način. Ne dozvolimo da se osećaju manje vrednim i bitnim u našim životima nakon uspostavljanja granica.

 

 

 

 

 

OSLOBODIMO SE KRIVICE ZBOG POSTAVLJANJA GRANICA

Ono što nas može pratiti prilikom ovog procesa je osećaj krivice i da smo možda pogrešili što smo rešili da granice uspostavimo. Tada se setimo zašto smo se uopšte odlučili za takav korak i kako smo se osećali pre. Budimo svesni da svako od nas ima pravo da se izrazi, da su granice važan deo u očuvanju odnosa i izgradnji našeg osećaja sebe. Budimo sigurni da ne postoji ništa pogrešno prilikom uspostavljanja granica sa roditeljma.

 

 

 

TEKST: IVANA IGNJATOVIĆ

Ivana Ignjatović je studentkinja treće godine Informacionih tehnologija na Fakultetu tehničkih nauka u Čačku. Zaljubljenik je u kulinarstvo i uživa u isprobavanju novih recepata. Hobiji su joj i pisanje, gluma, recitovanje i web dizajn. 

Zašto nasilje nije vaspitna metoda?

Zašto nasilje nije vaspitna metoda?

„Mir ne može biti postignut kroz nasilje. On može jedino biti postignut kroz razumevanje.” – Ralf Voldo Emerson     MALI LJUDI KOJE ZOVEMO „DECA” Rezultati istraživanja Unicefa , koje su sproveli Institut za psihologiju i Institut za mentalno zdravlje, govore da je čak 63