Tag: psihoterapija

Prihvatanje i prevazilaženje trauma iz detinjstva

Prihvatanje i prevazilaženje trauma iz detinjstva

Traume iz detinjstva su bilo kakvi negativni ili stresni događaji koji su nam se desili u ranim fazama životnog razvoja i mogu dosta da utiču na naše ponašanje u odrasloj dobi.       Primeri takvih događaja mogu biti: fizičko ili psihičko zlostavljanje, maltretiranje od 

Otpori u psihoterapiji

Otpori u psihoterapiji

Otpori su sastavni deo života, pa i postoje i otpori u psihoterapiji. Njihova funkcija je odbrana od neželjenih situacija, ali vremenom mogu postati i prepreka za njihovo rešavanje i lični napredak.      ŠTA PREDSTAVLJA OTPOR U PSIHOTERAPIJI? Otpor u psihoterapiji se odnosi na ono 

Mentalna higijena kao nežnost prema sebi

Mentalna higijena kao nežnost prema sebi

„Ako naučite da budete malo divlji, vaši problemi će početi da nestaju.” − Ošo

 


 

Mentalna higijena bavi se kompletnom ličnošću čoveka. Njen zadatak je da obezbedi uslove za razvoj zdravih ličnosti i pripremi ih za sve životne situacije.

 

 

MENTALNO ZDRAVLJE

Svi smo prolazili ili prolazimo kroz težak period poslednjih godina. Mnogo spoljnih faktora uticalo je na naše mentalno zdravlje. Došlo je vreme da naučimo kako da se ne stidimo sebe, svojih padova, finansijske situacije, prijateljstva i ljubavi. Ne treba kriviti sebe za svoje izbore, jer su u tom momentu bili ogledalo nas samih. U redu je osetiti se loše, usamljeno, tužno ili izgubljeno, kao i sve u životu i to će već sledećeg dana proći, ali zdravlje se ne vraća lako. Zato treba shvatiti koliko je mentalna higijena važna i podići svest kod ljudi da budu nežni prema sebi.

 

 

BUDIMO SEBI NA PRVOM MESTU

Nije sebično kada odbijemo poziv za druženje i ispijanje kafe, nije sebično kada ne želimo otići na porodično okupljanje… Nismo sebični kad želimo da budemo sami u četiri zida sa svojim mislima. Šta god da nam se u životu desi, kog god budemo izgubili, nijedan gubitak nije bolniji od onog kada izgubimo sebe. Sebi smo najvažniji.

 

 

Treba izdvojiti slobodno vreme svakog dana za stvari koje nas ispunjavaju poput slušanja muzike, crtanja ili bilo kog hobija koji nas smiruje, to će pospešiti da se mi osetimo bolje. Kada nas preplave problemi postoje načini koji nam mogu pomoći da ih prebrodimo, neki od njih su: razgovor, pisanje, rad na sebi i fizička aktivnost.

 

 

RAZGOVOR SA OSOBOM OD POVERENJA

Potrebno je naći osobu u koju imamo poverenje. Nekoga pred kim smo nagi i svoji. Onu osobu u čijim smo očima lepi takvi kakvi jesmo, ona će nas razmeti do srži problema. Dešava se da nas neko naš ne razume baš najbolje ili nije adekvatna ličnost od koje možemo da zatražimo pomoć. U tom trenutku dolazi do okidača problem je u meni. Konstantno krivimo sebe umesto da zatražimo pomoć na drugom mestu.

 

 

PISANJE KAO LEK

Poznatno je da je najteže izgovoriti na glas šta nas sve vreme muči iznutra. Zato postoji način da svoje emocije napišemo na papiru, osvestimo ih i na samom kraju otpustimo.

 

 

FIZIČKA AKTIVNOST

Bavljenje bilo kojom fizičkom aktivnošću utiče na naše samopouzdanje. Rezultate koje postižemo vežbanjem kasnije se mogu odraziti na bolji agažman na poslu, pozitivno utiču na naše prijateljske i ljubavne odnose. Takođe jačamo svoju snagu i izdržljivost.

 

 

Na samom kraju uvek je najvažnije: Kada se umoriš nauči da se odmoriš, ne da odustaneš!

 

 

TEKST: LARA RANČIĆ

Lara Rančić je studentkinja Filozofskog fakulteta u Nišu, uživa u pisanju i to je ono što je leči. Voli plavo, talase i more. Kada je sunca sve može! Voli da analizira umetničke slike i dugo gleda u njih, tu se kriju tajne velikih umova. San joj je da otvori svoj fotografski studio i napiše knjigu.

Koji su pravci u psihoterapiji dobri za nas?

Koji su pravci u psihoterapiji dobri za nas?

Psihoterapijskih modaliteta je sada mnogo i to može biti zbunjujuće, ali može i značiti da će se naći za svakoga po nešto što mu odgovara. Dobra vest je da su nam zahvaljujući ovom onlajn-svetu sada svi pravci dostupni čak iako živimo u manjoj sredini gde 

Zašto je traženje psihoterapeuta važno?

Zašto je traženje psihoterapeuta važno?

Istina, češće ćemo spontano čuti preporuku za nekoga iz druge oblasti, a lakše ćemo je i tražiti. Češće će naša poznanica iz sveg glasa povikati da se rešila dosadne peruti nekim superserumom, nego što će uskliknuti da više nema ni D od depresije. Mamu iz 

Kako započeti proces oporavka nakon izgubljene trudnoće?

Kako započeti proces oporavka nakon izgubljene trudnoće?

Za one koji se nađu na ovom putu, važno je da veruju u sebe i u svoj unutrašnji kompas koji nas uvek vodi napred. Tada shvatamo da prilike za rast i sreću leže na neočekivanim mestima, spremne i čekaju nas da ih prepoznamo i uhvatimo. Ipak, ne verujemo da ikada možemo u potpunosti da prebolimo značajan gubitak, ali možemo da probamo i naučimo da se nosimo sa njim.

 

 


 

PRIVREMENO STAVIMO ŽIVOT NA STRANU

Ne bi trebalo da nam bude ništa bitnije od nas i naših osećanja. Sagledajmo tada sebe kao da smo voz koji je divljom brzinom izleteo iz šina i slupao se u komadiće. Iako ovo zamišljeno zvuči strašno, ni ne postoje reči u bilo kom rečniku koje mogu da opišu tugu koju osećamo nakon izgubljene trudnoće. Zato, usporimo. Potrebno je vreme da sakupimo deliće i da ih opet sastavimo u celinu koja ima smisao. Nezamislivo je teško, ali isto tako nezamislivo smo i jaki.

 

 

 

UPOZNAJMO SVOJ GUBITAK

U psihologiji se gubitak deteta smatra jednim od najstresnijih, ali i traumatičnih događaja. Kada se takav gubitak desi, ne dešava se samo fizički već sa njim odlaze i sva očekivanja, čekanja, nadanja vezana za budućnost. Oseća se bol u celom telu, ali najveća rana stvara se u glavi. Čim razumemo da prolazimo kroz nešto univerzalno bolno, osećamo da ipak nismo potpuno same u svemu tome.

 

 

 

AKTIVNO TUGUJMO

Potrebno je i neophodno da plačemo. Poželjno je da glasno izbacujemo sve što se u nama krčka. Da ne dozvolimo da se stvara knedla u grlu već da odmah čistimo, vrištimo, praznimo i oslobađamo. Jedino tako ćemo biti sigurni da ništa sem ljubavi, prema sebi i gubitku, ne ostavljamo za sobom. Moramo da se bavimo onim što nam se dešava, pogotovu onda kada udišemo najmanje vazduha. Tada nam je borba jedini izlaz.

 

 

 

OSLONIMO SE NA NEČIJE RRAME

Ako aktivno tugujemo onda moramo imati i nekog ko će aktivno da sluša. Pre svega, to mogu biti članovi porodice i/ili prijatelji, ali u idealnom slučaju su to psihoterapeuti. Psihoterapeutu donesemo zamršeno klupko, a onda ga u toku razgovora sa njim zajedno postepeno odmrsimo. Razumljivo je da mnogi ne mogu da se oslobode i otvoreno pričaju o tome kako se osećaju potpunom strancu, ali postoje razlozi zašto psihoterapija nije bauk.

 

 

 

Jedno je, na žalost, sigurno: više ništa nije isto. Iako nekada deluje da za takvo stanje nema leka, ipak ako pružimo jedan korak, pružamo još jedan i tako redom, polako. Često sumnjamo u svoju sposobnost za prevladavanje patnje, a onda pronađemo stabilnost i pribranost u situacijama za koje smo ranije mislili da su nepodnošljive.

 

 

Još jedno je, na sreću, sigurno: dok dišemo živi smo i sve možemo.

 

TEKST: MARIJA SAVIĆ

Marija Savić, master kliničke psihologije, ali pre svega empatična i ranjiva osoba. Kroz svoje tekstove podseća da smo svi takvi, da imamo potpuno pravo da budemo loše i da se koprcamo. Zaljubljena je u psihopatologiju i aktivno se bavi kreiranjem sadržaja za mreže. Otvoreno govori o svom iskustvu sa psihološkim poteškoćama i ostaje verna velikom broju pratilaca kojima je velika motivacija.

Psiholozi i koučevi na mrežama

Psiholozi i koučevi na mrežama

U prazničnom periodu posvetili smo dosta pažnje lepim rečima, zagrljajima i poklonima. Jedna od stvari koje vam mi sada poklanjamo jesu deset kvalitetnih i inspirativnih ljudi iz oblasti psihologije, psihoterapije, psihijatrije i koučinga. Svi oni imaju svoje profile na društvenim mrežama gde možemo pratiti njihov 

Da li iza osmeha uvek stoji sreća?

Da li iza osmeha uvek stoji sreća?

Stižu nam praznici, svuda oko nas su boje, ali da li smo i mi u boji? Praznična euforija nije za svakog radost. Nekad je tuga, nekad je okolina više crno bela, a nekad su šljokice i lampice bolne.   Ovo je dobar trenutak da se 

Razumevanje, empatija i svet oko nas

Razumevanje, empatija i svet oko nas

Mislim da svi imamo empatiju, možda samo nemamo dovoljno hrabrosti da je pokažemo – Maya Anđelou.


Razumevanje drugih nije lak posao. Kod ovakve vrline potrebno je svoje stavove, subjektivnost i osudu staviti sa strane, jer za njih u ovom procesu nema mesta. Iskrenost, aktivno slušanje, prisutnost, biti tu za svog sagovornika, to je ono što se računa.

 

 

 

DA LI SE MI RAZUMEMO?

U razgovoru sa prijateljima, poznanicima, porodicom, kolegama, u nekom trenutku shvatimo da dolazi do nesporazuma, trenutnog ili konstantnog. U vremenu u kojem živimo, za neke otuđenom, ubrzanom i uglavnom stresnom, manjak razumevanja i empatičnosti ne nalaze uvek put.

 

 

Empatija jeste sposobnost da život posmatramo iz perspektive druge osobe, a sve u cilju toga da razumemo šta ta druga osoba oseća. Empatija kao takva igra veliku ulogu u razumevanju drugih ljudi. Upoznavanje sa iskustvom druge osobe kako bi upoznali njeno gledište i njena osećanja, širom otvara vrata jednom predivnom svetu razumevanja.

 

 

Empatija predstavlja temelj intimnosti i bliskosti u svakoj vezi, bilo da je ona partnerska, prijateljska, porodična ili pak kolegijalna, jer ona nije samo saznanje o tuđim osećanjima, već i sposobnost da mi ta osećanja i sami proživimo i osetimo.

 

 

 

DA LI MOŽEMO DA ŽIVIMO BEZ EMPATIJE?

Ljudi jesu društvena bića, što znači da im je i svest o drugima razvijena. Kada ne bi postojalo empatije, ne bi postojalo ljubavi, a ni prijateljstva. Bez empatije, osećali bismo se kao da sedimo u velikoj sobi sa hrpom ljudi koju ne poznajemo. Prosto rečeno, život bez empatije, za čoveka kao socijalno biće, ne bi imao smisla.

 

 

Razumevanje drugih ljudi znači da moramo da iskusimo njihove emocije i uporedimo ih sa svojim. To znači sećati se sličnih iskustava koja smo morali proći i prepoznati razlike između našeg i gledišta druge osobe. Zato, setimo se sledeći put da sa samo malo razumevanja možemo nekome popraviti ili pak olakšati dan, u vremenu kada je mentalno zdravlje u krizi.

 

 

 

TEKST: ANDRIJA RADONJIĆ

Andrija Radonjić, student četvrte godine psihologije na Filozofskom fakultetu u Nišu i volonter u Psihološkom savetovalištu za studente SKC-a Niš. Uživa uz dobru knjigu, razgovor sa prijateljima i plivanje. Strastveni je navijač Crvene Zvezde. Želja mu je da kroz par godina karijere otvori svoje psihološko savetovalište.

Zašto psihoterapija nije bauk?

Zašto psihoterapija nije bauk?

Mentalno zdravlje, jeste fizičko zdravlje. Tretirajmo svoj um, misli, emocije i ponašanje istom posvećenošću kao i svoje telo. Kada povredimo nogu ne sedimo kod kuće i čekamo da se kost sama zaceli. Isto kao što u tim trenucima tražimo pomoć lekara, isto tako potražimo i pomoć