Tag: egoizam

Maks Štirner − egoizam, nihilizam, anarhija

Maks Štirner − egoizam, nihilizam, anarhija

Johan Kaspar Šmit, poznatiji pod pseudonimom Maks Štirner, bio je nemački filozof čija se škola misli smatra pretečom egzistencijalizma, nihilizma, postmodernizma i individualnog anarhizma. Njegovo najpoznatije delo Jedini i njegovo vlasništvo, stoji među najpoznatijim tvorevinama mladih Hegelijanaca, rame uz rame sa opštepoznatim Komunističkim manifestom Marksa 

Kako se objašnjava egoistično samoubistvo?

Kako se objašnjava egoistično samoubistvo?

Emil Dirkem još u XIX veku govori o tipologiji samoubistva iz sociološke perspektive. On zastupa stav da je moguće razlikovati četiri tipa suicida: anomički, fatalistički, altruistički i egoistički tip. Mnoga mišljenja i hipoteze koje je Dirkem zastupao, u savremenom društvu su napuštena i smatrana prevaziđenim. 

O altruizmu

O altruizmu

Altruizam predstavlja nesebičnu brigu za dobrobit drugih. Ovaj pojam označava način razmišljanja koji se svodi na nesebičnost, naklonost i ljubav prema drugome i spremnost da mu se pomogne, po cenu lične štete i žrtve, bez ikakve naknade ili spoljašnje nagrade. Šta znate o altruizmu?

 


 

Altruizam se kategorizuje kao nesebično ponašanje jer su interesi drugih ljudi stavljeni iznad naših vlastitih. Postupci koji se smatraju altruističnim su svesni i sadrže nameru da se nekome pomogne. Pored toga, zahtevaju i određeno žrtvovanje, kao i odricanje. Samim tim, sam altruizam je jedna vrsta prosocijalnog ponašanja.

 

 

 

 

 

ALTRUIZAM I PROSOCIJALNO PONAŠANJE

Prosocijalno ponašanje se javlja u socijalnoj psihologiji i jedno je od sfera koje su najviše istraživane, posebno kada je u pitanju period osamdesetih godina 20. veka. Altruizam spada u prosocijalno ponašanje baš zato što se definiše kao voljno. Bez ikakvih je uslova i sve što se čini jeste u interesu dobrobiti drugoga. Da bi se nečije ponašanje gledalo na altruistički način, postoje određena pravila. Takvo ponašanje mora biti započeto sopstevnom voljom, bez bilo kakve sile i naravno preduzeto sa namerom pružanja dobra drugima. Tu se obavezno moraju izuzeti sva materijalna i druga sredstva i ostale vrste nagrada zauzvrat. Međutim, razlozi zbog kojih pojedinac nesebično pomaže drugima mogu biti različiti. Ali, pre svega, oni bi trebalo da budu vezani za iskrenu brigu o drugima.

 

 

 

 

 

NASTANAK ALTRUIZMA

Reč altruizam je latinskog porekla od reči alter – što znači drugi i označava brigu pojedinca za dobrobit drugih. Altruizam je, kao pojam, smislio francuski filozof Ogist Kont, koji je bio i osnivač pozitivizma. On ovaj pojam objašnjava kao suprotan od pojma egoizma. Kada je egoizam u pitanju, tada pojedinac stavlja svoje potrebe iznad potreba drugih, dok altruizam tom pojmu predstavlja podoban antonim. On je smatrao da ljudi imaju moralnu obavezu da budu dobri, čine dobro drugima, kao i da tuđe interese treba da stavljaju iznad vlastitih. Ogist Kont je skovao samo termin altruizma i nekako uokvirio značenje istog, ali se ovakav način ponašanja čak i pre njega propagirao u religiji, naročito u hrišćanstvu i budizmu.

 

 

 

 

 

ALTRUIZAM SA NAUČNOG ASPEKTA

Neurolozi smatraju da se altruizam može stvoriti uz empatiju, velikodušnost i želju da se širi sreća i saosećajost. Pre svega uz želju da se razume nečija patnja i bol, i da se učestvuje u njoj. Postoje četiri objašnjenja altruističkog ponašanja.

 

 

 

ČETIRI OBJAŠNJENJA ALTRUIZMA

Evolucijsko objašnjenje − Ono je vezano za biologiju, gde se akcenat stavlja na Darvinovu teoriju. Biolozi altruizam objašnjavaju kao herojsko ponašanje, koje može biti i samouništavajuće

 

 

Psihoanalitičko objašnjenje − Altruizam se objašnjava kroz razvoj ličnosti, odnosno superega

 

 

Teorija socijalnog učenja − Altruizam se analizira u okviru razvoja socijalnog ponašanja

 

 

Kognitivna teorija − U njoj dolazimo do razvojnog objašnjenja altruizma gde se tvrdi da se altruizam objašnjava kroz osobinske promene u kognitivnom, tj. saznajnom, socijalnom i moralnom razvoju ličnosti

 

 

 

 

 

Nauka tvrdi da altruizam ima veliki značaj za zdravlje i dužinu života. Smatra se da je to zbog toga što činjenje dobrih, nesebičnih dela drugima stvara osećaj ispunjenosti. Pružanje pomoći drugima nam stvara osećaj sreće i korisnosti i smanjuje nivo svakodnevnog stresa koji je često uzročnik mnogih bolesti. Takođe, altruizam dovodi do stvaranja oksitocina, tj. hormona koji čini da se osećamo dobro.

 

 

 

 

 

RODITELJI SU NAJVEĆI ALTRUISTI

Slobodno možemo reći da je altruizam jedna lepa osobina, kojom se ne može svako pohvaliti. Potrebna je velika empatija i istinska želja i volja da se nekome nesebično pomogne. Nije mala stvar staviti potrebe drugih ispred svojih, pa čak i po cenu sopstvene štete. Samim tim možemo zaključiti da altruističko ponašanje, na primer, svakodnevno upražnjavaju naši roditelji. Oni se nesebično daju i žrtvuju svakog dana da bi zadovoljili naše želje i potrebe. I naravno, za sve to ne očekuju nikakvu naknadu.

 

 

 

 

 

Dokazano je da altruizam u nama izaziva hemijsku reakciju sličnu onoj koju izaziva prava ljubav. Zato činite dobra dela i nesebično pomozite drugima. Uvek je dobra prilika da nekome, a tako i sebi, pružite pomoć i ulepšate dan!

 

 

TEKST: JELENA TRAJKOVIĆ

Jelena Trajković je studentkinja prve godine Novinarstva na Filozofskom fakultetu u Nišu. Zaljubljenik je u muziku i poeziju, koju u slobodno vreme i sama stvara.