Sile ljubavi i mržnje – Empedokle

Sile ljubavi i mržnje – Empedokle

  Empedokle iz Agregenta (oko 495–435.god. st. e) bio je antički grčki filozof i ponekada se smatra i začetnikom atomizma, koji su kasnije razvili Leukip i Dimokrit. Za vreme svog života aktivno je učestvovao u političkom životu svog radnog grada, a postoje određene indicije da je bio vođa demokratske stranke. Ono što je još obeležilo njegov život jesu priče kako je Empedokle bio čudotvorac i čarobnjak.


VATRA, VODA, ZEMLJA I VAZDUH

Empedokle je rođen u uticajnoj porodici, pomoću koje je stekao visoki stepen obrazovanja u raznim oblastima, a najviše u filozofiji, proučavanju prirode i političkim aktivnostima. Njegov najizrazitiji doprinos su bile ideje o četiri elementa koja čine čoveka, kosmički ciklus i teorija o poreklu živih bića. Koren svih stvari vidi u četri osnovna elementa (voda, vatra, zemlja i vazduh). Smatrao je da jedna vrsta stvari ne može preći u drugu, već da postoje osnovne ili večite vrste stvari ili elementi, koji su već navedeni.

 

 

Empedokle kada govori o četiri elementa, on govori kao o korenima svega. Voda ne može da postane zemlja, niti se vazduh može pretvoriti u zemlju, niti se uopšte jedna vrsta pojava može pretvoriti u drugu. Pojedinačna bića nastaju mešanjem elemenata, a prestaju da bivstvuju razdvajanjem elemenata, ali sami elementi niti nastaju niti nestaju, nego uvek ostaju nepromenjeni.

 

 

 

LJUBAV I MRŽNJA

            Njegova četri elementa su međusobno sjedinjuju u jedno, da bi se zatim rastavili. Sile koje vrše sastavljanje i rastavljanje, jesu sile ljubavi i mržnje. Sile ljubavi i mržnje se ne mogu čulno osetiti, što ne znači da one ne postoje. Ljudski svet se nalazi na sredini, između stadijuma vladavine ljubavi i mržnje. Pojam ljubavi povezan je s prvilačnošću između onog što nije jednako, a pojam mržnje ima veze sa privlačnošću između onog što je jednako. Prema Empedoklu, ni jedan od ova dva pojma ne može da bude apsolutan: ne može da postoji samo ljubav niti može da postoji samo mržnja, jer ako je bilo šta od ovoga bilo, biće na bi moglo da živi na Zemlji.

 

 

 

            Prema Empedoklu, priroda prati kružni tok, to jest, prolazi kroz periodične cikluse. Na početku svi su elementi međusobno pomešani, da bi se tek zatim delovanjem mržnje, razdvajali i formirali pojedinačne konkretne stvari kakve poznajemo. U početku je to, dakle, sveopšta mešavina zemlje, vode, vatre i vazduha. U tu mešavinu spolja prodire mržnja, koja ih sve razdvaja i utiče da se formiraju pojedinačne stvari. Međutim, ljubav ponovo počinje da deluje u pravcu ponovnog mešanja i spajanja različitih elemenata, sve dok se sve čestice ponovo ne pomešaju kao na početku. Tada ponovo počinje da deluje mržnja, i ovaj se kružni tok stalno nastavlja, bez pravog početka i bez pravog kraja. Svet koji trenutno poznajemo, kaže Empedokle, nalazi se na sredini puta između prvobitne mešavine i potpune razdvojenosti elemenata.

 

 

 

 

KAKO JE SAZDANO JEDINSTVO?

            Kad postoji ljubav, elementi ulaze u sklad i ujedinjuju se; mržnja, s druge strane, uzrokuje razdvajanje i razlike. Te sile koje upravljaju kosmosom su u početku bile odvojene. Planeta je bila sfera u kojoj je živela samo ljubav, a mržnja je pronađen u najudaljenijim delovima. S tim korenima, kosmos je bio u svom najbožanstvenijem i najčistijem stanju, međutim, ta sfera koja je sadržavala samo ljubav bila je nepokretna i neaktivna. Tek kad je nesloga počela uticati na elemente sfere, život je stvoren i kosmos je sada sačinjen od različitih stvari. Što je više bilo razdora, to su elementi bili više odvojeni, a kada su dostigli svoje maksimalno razdvajanje, stvorena su jedinstvena tela jednog elementa, poput okeana, neba i planina. Umesto toga, što je više ljubavi, više je zajedništva bilo između elemenata i stvorenja poput ljudi i životinja.

 

 

 

            I kako kaže Empedokle: Ovo je ciklus koji će se ponavljati celu večnost.

 

 

 

TEKST: MILAN PAROJČIĆ

Milan Parojčić je student master studija – sociologije i internet marketar.