Kriza srednjih godina

Kriza srednjih godina

,,Primetio sam da je količina straha od smrti koju ljudi osećaju tesno povezana sa količinom života koji nije proživljen.’’ Irvin D. Jalom – poznati egzistencijalistički psihoterapeut i počasni profesor psihijatrije na Univerzitetu Stanford i pisac brojnih romana. 

 


 

Kriza srednjih godina jeste normalna razvojna životna kriza koja se javlja uglavnom u periodu između četrdesetih i šezdesetih godina. Bitno je imati na umu da ove brojke variraju i da se kriza ne javlja nužno kod svake osobe.

 

 

 

NADOKNAĐIVANJE PROPUŠTENOG

Odraslu osobu koju je zadesila ova vrste krize, prate osećanja straha od budućnosti. U tom snažnom naletu osećanja, osoba ima veliku potrebu da nadoknadi ono propušteno. Ako je ženina želja iz mladosti bila da ima jarko crvenu kosu, spoznaće da je baš sada, u srednjim godinama, pravi trenutak da promeni frizuru, dok će muškarac shvatiti da je sada idealno vreme da ostvari svoj momački san i nabavi sebi motor. Ovi primeri opisuju kako ljudi najčešće gledaju na ovu krizu i naravno ovo ne mora biti slučaj niti ta promena mora biti ekstremna.

 

 

 

Ono što je karakteristično za ovu krizu jeste da i muškarci i žene na izvestan način pokušavaju da se podmlade nošenjem mladalačke odeće, pronalaženjem mlađeg partnera ili čak rizičnim ponašanjem. Nije slučajno što se žargonski kriza srednjih godina naziva još i drugim pubertetom. Odrasli koji proživljavaju ovu vrstu krize, preplavljeni su različitim emocijama, kao što je slučaj i kod adolescenata. Međutim, starija populacija koja prolazi kroz ovu životnu fazu, osim toga što se bori sa osećanjima straha, očaja, nezadovoljstva i razdražljivosti, takođe se mogu zateći u situacijama u kojima tragaju za odgovorima na brojna životna pitanja koja ih tište.

 

 

 

 

STRAH OD SMRTI I PROLAZNOSTI

Ljudi koji prolaze kroz krizu srednjih godina postaju svesni svoje smrtnosti i razmatraju koliko im je ostalo do kraja života kao i šta su sve postigli do sad. Ono što može biti okidač ovakvog razmišljanja i generalno krize srednjih godina uopšte jesu neki ključni životnih događaji poput smrti člana porodice, razvoda ili pak dobijanje unučeta. Zašto bismo čekali da dođu srednje godine da bismo skupili hrabrosti da učinimo nešto za čime već dugo žudimo?

 

 

 

Ne bi trebalo da postoji taj trenutak gde sebi kažemo sutra ću, sledećeg vikenda ću ili dogodine ću, ako imamo prilike i mogućnosti to da uradimo u ovom trenutku. Čak i da ne istrajemo u nekoj našoj zamisli, a ona nam opet padne na pamet u srednjim godinama – ne treba da obeshrabrujemo sebe i mislimo da je kasno. Naravno, ne govorimo o onim impulsivnim odlukama koje vode ka samodestrukciji. Kada dođe taj trenutak gde preispitujemo sav svoj dosadašnji život i kada svodimo životne račune pitaćemo se da li smo mogli više i bolje.

 

 

TEKST: ANA VUKMIROVIĆ

Ana Vukmirović je apsolvent psihologije i ljubitelj fotografije