Kognitivne pristrasnosti i iluzija grupisanja

Kognitivne pristrasnosti i iluzija grupisanja

Često se dešava da dobijamo previše informacija koje nije lako obraditi odjednom. Takođe, u trenucima naglih donošenja odluka, moguće je da ubrzamo naš proces razmišljanja kako bi odluka što pre bila doneta. Može se desiti da svi uticajni faktori u trenutku donošenja odluke budu presudni za njenu ispravnost. Tada dolazi do sistematskih grešaka − kognitivnih pristrasnosti. 

 


ŠTA PREDSTAVLJA KOGNITIVNA PRISTRASNOST?

Najkraća i najjednostavnija definicija kognitivne pristrasnosti je ta da ona predstavlja vrstu greške u razmišljanju. Nastaje tokom obrade i tumačenja podataka o spoljašnjem svetu. Ona je zapravo proizvod čovekovog pokušaja da pojednostavi ili ubrza obradu tih podataka. U kognitivne pristrasnosti spada i iluzija grupisanja.

 

 

 

UZROCI

Uzroci za kognitivne pristrasnost su različiti. Društveni pritisak, emocije i nerazvijena sposobnost za obradu informacija, mogu uticati na to da dođe do kognitivne pristrasnosti. Ona može da muči, sputava i dovodi do loših odluka, što je česta i nimalo iznenađujuća pojava. Ovo ne znači da su sve pristrasnosti negativne. Psiholozi smatraju da su mnoge pozitivne, jer pomažu u određenim situacijama, kao što je brže prilagođavanje situacijama.

 

 

ŠTA JE ILUZIJA GRUPISANJA I KAKO JE ONA DEO NAS IAKO JE NISMO SVESNI?

Iluzija grupisanja je kognitivna pristrasnost koja označava prepoznavanje određenog skupa brojeva ili događaja koji su nasumični. Ova kognitivna pristrasnost je povezana sa drugim kao što je pareidolija. Ovako kognitivna pristrasnost je jedan od uzroka logičkih grešaka. Jedna od logičkih greški, bila bi teksaski revolveraš. Još jedan primer ovog fenomena, jeste logička greška kockarska zabluda.

 

 

 

PRIMER

Predgrad Stojadinović, autor dela 50 kognitivnih pristrasnosti za koje treba da znate, daje odličan primer za razumevanje ovog fenomena: Jednostavan način da shvatimo ovu zabludu jeste kad zamislimo da smo bacilli desetak dinarčića u polje površine jednog metra kvadratnog. Bio bi neverovatan slučaj da su se svi dinari ravnomerno raspodelili i da se čine kao da stvaraju posebnu grupu. Ova slučajnost je retka, a u nekim slučajevima čak i nemoguća.

 

 

 

PREPOZNAVANJE ŠABLONA

Ljudi su najčešće nesposobni da prepoznaju neku tako nasumičnu podelu. Jedan od razloga je zapravo prednost koju donosi prepoznavanje šablona u mogućim opasnim situacijama. Ako uzmemo u obzir činjenicu da su ljudi potomci onih koji su umeli da uoče neprijatelja zbog dobrog prepoznavanja šablona, lako je shvatiti zašto je iluzija grupisanja prostranjena i važna.

 

 

TEKST: ANDRIJANA POPOVIĆ

Andrijana Popović je studentkinja novinarstva na Filozofskom fakultetu u Nišu. Ljubitelj je psihologije, umetnosti i muzike.



1 thought on “Kognitivne pristrasnosti i iluzija grupisanja”