Ko je Džoni Štulić?

Ko je Džoni Štulić?

Branimir Džoni Štulić rođen je u Skoplju 11. aprila 1953. godine. Njegova sklonost ka umetnosti nikada nije prestala. Vodila ga je od samoukog gitariste, preko najuspešnijeg autora jugoslovenske rok scene. Dovela ga je do pesnika i prevodioca Homerove Ilijade i drugih antičkih klasika.


PUT POPLOČAN PRAVIM IDEAJAMA

Njegov otac, kao oficir u tenkovskoj brigadi JNA, dobio je premeštaj iz Skoplja u Jastrebarsko nadomak Zagreba. Džoni je nastavio osnovnu školu, koju je završio kao odličan učenik. Kasnije, po sopstvenom priznanju, nije bio čovek od nauke i nije ga zanimalo školovanje. Na isto je gledao kao na kupovinu vremena dok ne dostigne željeni uspeh u muzičkoj karijeri. Njegov muzički stil obrazovao se na osnovama makedonske muzičke naravi oličenoj u sevdahu. Za sevdah je smatrao da je autentični muzički izraz ovih prostora. Sve je ovo bilo pod uticajem nove rok i hipi scene koja se u Zagrebu tek rađala početkom 1960-ih.

RANE REVOLUCIONARNE IDEJE

Vreme u kome je Džoni sazrevao kao muzičar i pesnik, uticalo je da tekstovi koje piše imaju snažan socijalni sadržaj. Čak je i njegov maturski rad u gimnaziji bio na temu Pariške komune. Napisan je i neposredno nakon tkz. Hrvatskog proleća 1971. godine. Svoje anarhističke i revolucionarne ideje iznosio je kroz svoje pesme, zajedno sa ostalim alternativnim bendovima kao što su Buldožer, Lajbah i Irvin, sa čijim članovima je često letovao na ostrvu Silba.

POČETAK AZRE

Konačni muzički stil Džonija Štulića formiran je tek s uticajem panka. To je bilo prevashodno zahvaljujući uticaju slovenačkog benda Pankrti. Džoni ga je toliko voleo da ga je čak opevao i u sopstvenim pesmama (Balkan). Nakon sastava Balkan Sevdah Bend, u kome je dominirao akustični zvuk i makedonski sevdah, Džoni se okrenuo tvrđem zvuku.

To će rezultovati osnivanjem benda Azra, 1977. godine. Počevši sa probama iz barake blizu Filozofskog fakulteta u Zagrebu, ovaj bend objavio je 12 albuma i 5 singla. Sarađivali su s najvećim producentskim kućama u Jugoslaviji, kao što su Jugoton, Kroacija Rekords i Haj-Faj Centar. Neki od albuma Azre prodati su i u nekoliko stotina hiljada primeraka.

POČETAK KRAJA

Džoni Štulić je 1980-ih želeo da nastavi svoju muzičku karijeru u Americi, ali nije dobio vizu. Zbog toga je 1983. godine, zajedno sa tadašnjim bubnjarom Azre, Borisom Lainerom, otišao u Frankfurt. Tamo su sami snimili novu ploču Kad fazani lete. U međuvremenu, basista Azre, Mišo Hrnjak, napušta bend i muziku uopšte da bi se posvetio Jehovinim svedocima. To je označilo kraj Azre i cele jedne epohe jugoslovenskog roka.

NEKI DRUGAČIJI PUT

Nakon nekoliko snimljenih ploča u Frankfurtu, Džoni odlazi u Holandiju, gde upoznaje sadašnju suprugu Jozefinu Frudmajer. Tamo pokušava da iznese svoju muziku na evropskom tržištu, snimajući nove pesme i prevodeći stare na engleski jezik. Džonijeve pesme još uvek su bile prožete tematikom koja se tiče Balkana. Takođe, činjenica je da je u tom trenutku njegova muzika bila arhaična za nove, sofisticiranije muzičke pravce koji su dobijali sve veću popularnost. Njegova muzika nije naišla ne neki veći prijem u Holandiji. Posle još jednog pokušaja Azre u Jugoslaviji u novom sastavu, ona konačno prestaje da postoji 1988. godine.

DALEKO OD SVEGA

Branimir Džoni Štulić već godinama živi u mestu Haueten u Holandiji kod svoje žene Jozefine Frudmajer. Tu je počeo da se bavi pisanjem i prevođenjem. Prepevao je Ilijadu, preveo Tukididovu Istoriju Peloponeskog rata, Herodotovu Istoriju Bagavad Gitu i druge knjige u stihu. Za sebe kaže da ne pripada nigde i nikome, već samo samome sebi.

U jednom intervjuu, izjavio je: Nemam pasoš, nemam novac i nemam se gdje vratiti. Imao sam jugoslovenski pasoš i istekao mi je. Jugoslavije više nema. To je isto kao kad se rodiš i kažu ti: ovo ti je tata, ovo ti je mama, pošto, prema Homeru, nitko ne zna kada se rodio i tko ga je rodio bar prve tri godine. I sad ja nemam tatu i mamu i zbog toga sam sretan.

TEKST: NIKOLA JEREMIJAŠ

Nikola Jeremijaš ima 25 godina i završio je Ekonomsko-trgovinsku školu u Vranju, a trenutno se nalazi na studijama prava na Pravnom fakultetu u Nišu. Završio je školu multiplatformskog novinarstva u organizaciji Tomson Fondacije i Logistike, kao i onlajn kurs Saveta Evrope o zaštiti i sigurnosti novinara.

Od 2021. godine, radio je kao novinar na lokalnom novinskom portalu Niški Press. Objavljivao je članke u zborniku studentskih radova, Politeuma, kao i u časopisuPressing. Pored toga, piše i objavljuje kratke priče i pesme.