Književnost romantizma – pojam svetskog bola

Književnost romantizma – pojam svetskog bola

Pojava romantizma na polju svetske književnosti označava veoma važan pokret koji je uneo brojne novine u tadašnjem književnom stvaralaštvu. Ovaj pokret nastao je u Velikoj Britaniji i Nemačkoj krajem osamnaestog veka, kao reakcija na racionalizam i neoklasicizam. Romantizam se najpre oslanjao na slobodno izražavanje i iskazivanje osećanja i emocionalnih stanja u proznim i poetičkim tekstovima. Promena umetničkih shvatanja uslovila je pojavu romantizma i njegovu evropsku rasprostranjenost.


 

ULOGA EMOCIJA PRE ROMANTIZMA

Do pojave romantizma u književnosti je vladalo nepisano pravilo da se iskazivanje emocija i raspoloženja uvek stavlja na poslednje mesto. Naime, za valjano književno delo najvažnija je bila dobro razvijena fabula, koja uključuje brojne zaplete i različite likove. Emocije su bile prateći efekat likova, i služile su za dodatno uobličavanje celokupne priče i narativnog toka. Nadahnuće za nastanak književnog dela do pojave romantizma pisci su tražili u svakodnevnom životu i društveno-političkim prilikama. Književni kritičari smatraju da su se proza i poetika pre romantizma uglavnom oslanjale na ono što je realno i stvarno, bez emocionalnih i iracionalnih zapleta.

 

 

PROMENA KNJIŽEVNOG TOKA

Romantizam je uneo svojevrsno osveženje u tadašnju svetsku književnost, stavljajući po strani racionalne i realistične motive. Književnici su bili slobodni da na različite načine u svojim delima iskažu svoje najdublje emocije i time ostvare određenu bliskost i prepoznatljivost. Romantičarske ideje su potkrepljivale emocionalnu slobodu, iracionalno naspram racionalnog, kao i slobodoumno izražavanje raspoloženja i stanja.

 

Glavni motivi su bila različita osećanja i emocije poput ljubavi, tuge, sreće, patnje,… Autori koji su pripadali ovoj književnoj epohi su nastojali da poruše ustaljene obrasce stvaranja. U dramskim tekstovima najčešće obrađivane teme su bile ljubav i patriotizam. Ovakva shvatanja dovela su do stvaranja književnog pravca najpre u književnosti zapadnoevropskih zemalja.

 

 

 

ŠTA JE ZAPRAVO POJAM SVETSKOG BOLA?

Svetski bol (nem. Weltschmerz) kao izraz je u književnost romantizma prvi uveo nemački pisac Žan Pol. On je tim izrazom zapravo pokušao da objasni kolektivni osećaj bespomoćnosti, žalosti i tuge koji je zahvatio veliki broj intelektualaca, najčešće književnika i slikara. Svetski bol označava sentimentalno osećanje i svojevrstan revolucionarni bunt cele jedne generacije, koji su nastali usled velikog uticaja bespuća i bespomoćnosti koja ih je okruživala.

 

Značenje ovog izraza je neretko bilo jedan od motiva za književno stvaranje. Književnici su bežali od tog osećanja u sopstvene svetove, koristeći tu situaciju kao nadahnuće za svoja prozna i poetička dela. U kontekstu romantizma, tragičnost leži u činjenici da je svetski bol bio faktor rizika depresije među umetnicima, i često ih je navodio na samoubistva.

 

 

TEKST: ANA PAVIĆEVIĆ

Ana Pavićević je studentkinja druge godine Filozofskog fakulteta u Novom Sadu, na Odseku za medijske studije, smer Komunikologija i odnosi s javnošću. Od najranijih školskih dana se bavi čitanjem i pisanjem, zaljubljenik je u književnost i u pisanu reč. Želja joj je da u budućoj profesionalnoj karijeri objedini bavljenje pisanjem, medijima, komunikacijama i kreativnim marketingom.