Kako se na srpskom kaže – inspirativna kvadrologija

Kako se na srpskom kaže – inspirativna kvadrologija

Onaj ko poznaje Srbe zna i da su oni po prirodi jako emotivni. Strast osećaju duboko i jako, koliko i mržnju. Bes koliko i sreću ili tugu. Povrh svega, ljubav i nadu najjače. Spremni su da prihvate, ali i osude u tren oka. Da se sprijatelje ili posvađaju, nasmeju, isplaču i sve što ide uz to. Ko poznaje Srbe zna da su temperamentni i da su ljudi čvrstog karaktera. Tako je jedan Srbin rešio da svetu, a i Srbiji dočara kako je to biti čovek ovog porekla i kako se na srpskom kaže sve ono što nas prožima i čini onim što smo.


PREKO HILJADU PESAMA

Kako se na srpskom kaže… jeste kvadrologija misli u formi pesama, nalik na haiku poeziju. Po formi i sadržaju, svaka se nadovezuje na prethodnu. One obrađuju teme ljubavi, tuge, sreće i nade. Vezuju se za sve emocije koje se između navedenih prožimaju. Svaka od ukupno blizu hiljadu i dvesta pesama u ove četiri zbirke nosi svoj naslov.

 

 

 

Naslovi su, zapravo, asocijacije autora na određeno osećanje o kom piše – ljubav, tugu, sreću ili nadu. Same pesme, odnosno misli u formi pesme, koncentrisanih su stihova i misli autora, u minimalističkom stilu, a duboko sadržajne. Od autora se saznalo da su one pisane na osnovu istinitih događaja, pa tako po koja ima i posvetu određenoj osobi iz autorovog života.

 

 

O PISCU

Izmaštao ih je, napisao i nama dao na dar Hadži-Aleksandar Đurović. On je smeli sanjar koji na bridak način kaže mnogo, a dubokoumno. Reditelj je, scenarista, fotograf, muzičar i pisac poezije i proze. Njegova ostvarenost na više polja, ali i želja za uživanjem u stvaranju raznih vrsta umetnosti prenosi se i na dela koja stvara, pa tako i na  zbirke poezije.

 

 

Kako se na srpskom kaže… kvadrologija je doživela  ogroman uspeh među srpskom publikom. Da li je to zato što se svako može u nekoj od pesama pronaći ili zbog toga šta pružaju čitaocu – moraće svako za sebe da prosudi. Ipak, svestranost pisca prenela se u velikoj meri i na njegovo delo, te ove zbirke nude mnogo, zauzvrat tražeći samo uloženo vreme.

 

 

LJUBAV I TUGA

U prvoj zbirci, Kako se na srpskom kaže ljubav, postoje pesme posvećene onima koji su voleli, onima koji vole, ali i onima koji nameravaju da zavole. Voljenima, ostavljenima i onima koji ostavljaju. Bivšim, sadašnjim i budućim ljubavima, kako poručuje autor. Naravno da se u pesmama ne sadrže samo ljubavna osećanja, već i radost, ushićenje, ali i razočaranje, slomljenost, potištenost.

 

 

Slično njoj, naredna – Kako se na srpskom kaže tuga – nam priča o seti, nostalgiji, melanholiji, ljubavi. Primarno osećanje, naravno, jeste tuga, ali se, svakako, ostala umnogome prepliću i slivaju jedno u drugo.

 

 

NAJOBUHVATNIJA ZBIRKA

S obzirom na to da je treća zbirka u trenutku pisanja trebalo da zaključi tadašnju trilogiju, najobuhvatnija je, samim tim i najduža. Ova zbirka broji preko četiristo napisanih pesama. Govori o tome kako se na srpskom kaže sreća. Autor je uspeo da obuhvati svako zamislivo i nezamislivo, opisivo i neopisivo osećanje. Pisao je o raznim situacijama u kojima se svako od nas može pronaći, poistovetiti se ili saosećati sa drugim. Uspeo je i da navede na razmišljanje, pronikne u srž svega, ali i izazove osmehe na tužnim licima.

 

 

NADA KAO NAJBITNIJI MOTIV

Ipak, zbog potražnje čitalaca, neočekivane prihvaćenosti i odjednom usplamsale popularnosti ovih zbirki – Đurović je napisao i četvrtu. Ona je možda najpoučnija, ali i onu koja ovu kvadrologiju zaokružuje i upotpunjuje. O nadi se može pisati nadugačko i naširoko, ali se ona svodi na primarna osećanja, jednostavna, a neizmerno jaka – na ljubav i tugu.

 

 

 

Pesme govore i o nadi kad smo zaljubljeni, ali i kada nam ljubav nije uzvraćena. O nadi kada nam je teško, ali i u bolje sutra. O nadi da će biti bolje i da ćemo mi biti bolji. Šta nam više od toga treba da svaki dan preguramo kakav god bio i kakvi god mi bili?

 

 

 

SUTRA

I da je loše,

nije kao da imamo

neko drugo sutra.

 

 

PERSPEKTIVA

Ne.

Ja se ne nadam

da će sutra

biti bolje.

Nadam se samo

da ću sutra

ja biti bolji

nego danas.

 

 

IZAĆI IZ ZONE KOMFORA

Autor nam kroz svoju refleksivnu poeziju prenosi mnogobrojne poruke. Ponajviše kako je to biti čovek, iskusiti ljudske emocije, a onako snažno i strastveno kao Srbin, na srpski način. Možda se zbog toga  srpska publika i zanteresovala za ovu savremenu poeziju. Možda su se mnogi i pronašli, usrećili, rastužili, ponadali i zaljubili uz, a i u nju.

 

 

 

Ova neobična dela prvenstveno su bila izlazak iz zone komfora jednog režisera, odstupanje od primarnog posla i upuštanje u nepoznato. To se očigledno  isplatilo. Prva zbirka izdata je 2016. godine, a ostale u roku od tri godine, između 2019. i 2021. To umnogome govori o popularnosti istih. Nebrojeno života učinile su boljim, interesantnijim i osvešćenijim za ljubav – makar na koji sat, u toku njihovog čitanja.

 

 

 

TEKST: ALEKSANDRA TODIĆ

Aleksandra Todić je u osnovi entuzijastična idealistkinja. Voli da se edukuje na različite teme, a pokreće je želja da zna što više i spozna nešto novo svakoga dana. Nakon završetka studija Komunikologije volela bi da raširi svest o značaju medijske pismenosti u današnjem svetu.

 

Zaljubljenost u knjige, strane jezike, putovanja i sve što nose sa sobom želela bi da na različite načine podeli sa drugima – jedan od kojih je i pisanje. Blizanac u njoj svoju karijeru vidi u različitim sferama rada sa ljudima – kao kreativca u marketingu, pisca, predavača, ali i menadžera za ljudske resurse, sa nadom da što bolje spozna ljudsku psihu i ono što ljude pokreće.