Islamski uticaj na kulturu Mediterana

Islamski uticaj na kulturu Mediterana

Španija je oduvek bila sinonim za pomeranje granica, ekonomsku razmenu i amalgam rasa, vera i kultura. Dok su proširivali granice svojih kolonijalističkih dometa, upoznavali nepoznate svetove i ostavljali svoj trag na druge kulture, na njihovoj južnoj obali se odigravao još jedan susret sa nepoznatim svetom, jer je islam pronašao put preko Mediterana, što je bio još jedan povod za susret Istoka i Zapada.


 MEDITERAN

 

Mediteran je širok pojam, kao što je širok i pojas koji obuhvata. Definisanje granica Sredozemlja je i dalje predmet polemika, čak je i klimatski pojas toliko raznolik da se može govoriti o licu i naličju Mediterana, budući da obuhvata i pomorski i pustinjski predeo. Istorija prepoznaje neraskidive veze mnogih naroda sa ovim podnebljem, što ga čini fenomenom različitosti i stecištem današnjih kulturoloških modela.

 

TRGOVINA

 

Trgovina se odvijala duž čitave obale Sredozemlja; od Dalekog istoka, preko Grčke, Lombardije i mediteranskih ostrva do Andaluzije. Orijent je prvo upoznao Andaluziju, na jugu Španije. Naziv ove pokrajine vodi arapsko poreklo (Al-Andalus) i prevodi se kao zemlja Vandala, što govori u prilog ratnim poduhvatima koji su imali za cilj smanjenje rimskog uticaja na Iberijskom poluostrvu. Bilo je i slučajeva saradnje i uvažavanja međusobnih prava na veroispovest, a koegzistencija tri kulture – hrišćanske, islamske i jevrejske – doprinela je razvoju svih bitnih sfera života, kada nije bilo sukoba.

 

PRIVREDA

 

Privreda je doživela procvat, budući da su muslimani uspostavili prve sisteme navodnjavanja, kao i gajenje kultura poput pirinča, pamuka i agruma. Dok su starosedeoci nastavili sa uzgajanjem poljoprivednih kultura, maslina i loze, što predstavlja rimski amanet, muslimani su doneli i naviku gajenja konja, ovaca i pčela, dok je gajenje svinja bilo u značajnom padu, usled religijskih razloga.

 

 

ARHITEKTURA

 

Rimsko-vizigotska tradicija u arhitekturi je nastavljena i nakon islamskog upliva, sa određenim inovacijama u vidu bogate ornamentike i visokih lukova. Oni su tipični za islamsku arhitekturu. Iako su sela bila dominantnija, prvenstveno zbog poljoprivrede, promene u arhitekturi su dovele i do povećanog uticaja gradova. Ekspanzija gradskih naselja doprinela je uzdizanju Kordobe u rang evropske prestonice.

 

 

Paralelno sa izgradnjom univerziteta u Kordobi (kao i u Toledu, Granadi i Sevilji) i biblioteka, ohrabrivane su filozofske rasprave (mahom helenističko nasleđe). Takođe, došlo je do procvata poezije i književnosti. Vladale su etnička i verska tolerancija, što je Kordobu učinilo sponom između zapadne i istočne misli.

 

 

Podstican je dalji razvoj arhitekture, što je rezultiralo unapređenjem gradske infrastrukture i zidanjem nekoliko velelepnih građevina, od kojih je najpoznatija katedrala Meskita (Mezquita-Catedral de Córdoba). Mnogi je smatraju najvećim spomenikom islamskog prisustva na Iberijskom poluostrvu i najvažnijim muslimanskim hramom na Zapadu, u kome je moguće obaviti godišnje hodočašće.

 

 

ANDALUZIJA

 

Andaluzija je i danas svedok vekovima koji su je oblikovali, a Andalužani su ponosni na svoje islamsko poreklo. Španija više nije kolonijalna sila. Ali je i dalje mesto koje okuplja različite kulture, koje meandriraju Iberijskim poluostrvom poput reke Gvadalkivir (Guadalquivir). Na njoj se nalazi most koji su muslimani podigli, a koji simboliše prevazilaženje daljina i spajanje obala. Tako i Mediteran možemo posmatrati kao reku, iznad koje se nadvija most od ljudi koji prevazilaze prepreke na svom putu.

 

 

 

TEKST: DANIJEL SAVIĆ

Danijel Savić je apsolvent Fakulteta savremenih umetnosti. Voli umetnost, jer asocira na slobodu. Zanimaju ga priče i fotografija i nada se da će ih objaviti jednog dana. I priče i fotografije. U idealnom svetu piše, režira i igra u filmovima.