Inkvizicija – versko nasilje u srednjem veku

Inkvizicija – versko nasilje u srednjem veku


Inkvizicija predstavlja brutalno mučenje i masovno ubijanje ljudi zbog različitog pogleda na veru koje je vekovima opstajalo. Retko kada se toga setimo i krv nam se sledi kada zamislimo kroz šta su sve, uglavnom nedužni ljudi, prolazili.


SVE JE POČELO OD KATARA

Prva meta bili su Katari. Oni su verovali da postoji dobar Bog, ali da on nije stvorio svet. Surovost sveta objašnjavali su verovanjem u slabijeg Boga, koji je zapravo tvorac ovog sveta. Nisu odgovarali katoličkoj crkvi jer su išli i pripovedali svoju veru. Na taj način su umanjivali autoritet katoličke crkve, a pohlepa za novcem dodatno je uticala na strašne odluke koje su donete.

GRAD STRAVE

Najsuroviji čin srednjeg veka dogodio se u gradu Bezje. U jednom danu poklano je čitavo stanovništvo, a grad je sravnjen sa zemljom. Nažalost, tu nije bio kraj. Katari su posle toga bili gonjeni, proterivani i ubijani. Kada su po priznanju otkrili da su katolici izmešani sa jereticima, rekli su opatu: Šta ćemo? Ne možemo da ih razlikujemo. Opat je odgovorio: Pobijte ih sve. Jer Bog prepoznaje svoje ljude.

OSNIVANJE SUDA ZA UNIŠTAVANJE JERESI

Papa Grgur IX, 1223. godine osnovao je formalni sud kojim je trebalo potpuno uništiti jeres. Eksperti (inkvizitori) bili su dominikanski monasi, specijalno obučeni da otkriju jeres. Izgledali su jezivo, nosili su crna odela i kapuljače.

IZNUĐIVANJE PRIZNANJA NA SUROV NAČIN

Da bi optuženi prizali svoju krivicu korišćene su različite sprave za mučenje. Točak se koristio tako što bi optuženog vezali za njega sa raširenim rukama i nogama. Potom bi otvarali različite delove tela nožem i sipali olovo koje ključa u rane. Strapada je bila najčešće korišćena spava. Ruke su vezivane iza leđa, omča je bila obavijana oko vrata i koristio se teg za noge.

Ako optuženi ne prizna, pustili bi ga da padne, ali bi se on pre pada zaustavio i tako bi tegovi pokidali žile. Čelična devica je sprava koja je izgledala kao kovčeg i bila je puna šiljaka koji bi probadali oči i druge delove tela. Optuženi bi polako krvario dok ne prizna svoju krivicu.

VITEZOVI TEMPLARI – JEDNA OD META INKVIZICIJE

Vitezovi templari bili su sledeća meta inkvizicije. Bili su previše moćni, bigati i mistični. Proglašeni su za homoseksualce i jeretike. Optuženi za pljuvanje i uriniranje po krstu i različite mistične rituale. Sudilo se stotinama vitezova za jeres. Čak je i veliki majstor Žak de Mole izveden pred javnost i spaljen na lomači u centru Pariza. Novac i zamlju zaplenila je država.

PROGLAŠENA ZA VEŠTICU I SPALJENA NA LOMAČI

Jovanka Orleanka je takođe je bila žrtva inkvizicije. Proglašena za vešticu, nosila je mušku odeću i čula je određene glasove. Zbog ovoga Englezi su joj sudili kao jeretiku i spalili je na lomači.

POČETAK ŠPANSKE INKVIZICIJE

Sledeća meta bili su novi hrišćani, konversiosi. To su potomci ljudi koji su iz judeizma prešli u katoličanstvo. Tako je počela čuvena španska inkvizicija.

SUROVI MONAH

Tomas de Torkemada (dominikanski monah, poznat po svojoj surovosti) izdao je naređenje da se preko 2.000 jeretika spali na lomači. On je poznat i po tome što je uveo povorke kroz grad i odobrio najbrutalniju fazu inkvizicione istorije.

HOROR KOJI JE NEKADA BIO SVAKODNEVICA

U Španiji paljenje optuženih na lomači bila je predstava. Ljudima je bilo izuzetno zanimljivo da gledaju, dovodili su decu, dolazili sa prijateljima. Plaćali su mesto da bi mogli videti kako neko gori. Nama je danas ovo nezamislivo. Strašna je i sama pomisao, ali nekada je ljudima ovo bila svakodnevica.

TEKST: KRISTINA MITROVIĆ

Kristina Mitrović studira novinarstvo i izabrala je baš ovu profesiju zato što zahteva kreativnost i znanje. Znanje je najveća moć koju niko ne može da vam oduzme i zato ona teži da zna što više o svemu. Od astrologije do politike, sve je zanima, a novinarstvo joj je omogucilo da ne mora da bira. San joj je da bude  fotoreporter i da putuje širom sveta u potrazi za zanimljivim kulturama i sikama.