Čemu nas uči knjiga Lovac na zmajeve?

Čemu nas uči knjiga Lovac na zmajeve?

Da li nešto što odiše ljubavlju istovremeno može biti surovo i teško? Da li tokom čitanja možemo doživeti čitavu buru osećanja? Likove koje istovremeno žalimo, preziremo, a isto tako volimo i pronalazimo opravdanja za njihove postupke. Ovo je knjiga koja izaziva duboke emocije i bol koju osećamo na sopstvenoj koži. Milion preispitanih odluka, a isto toliko i pitanja. U svom maestralnom delu, za koje verujemo da će postati klasik mlađim generacijama, Hoseini stvara rolerkoster emocija, od suza do osmeha.


MNOGO DECE. MALO DETINJSTVA

Čitajući knjigu putujete u zemlju koja ima mnogo dece, ali malo detinjstva. (Avganistan ima mnogo dece, ali malo detinjstva) Hoseini oslikava daleku kulturu, koja je toliko puta prošla kroz dramatične događaje koji su je potresali. Govori o narodu koji se bori sa silama nasilja, koje mu i danas prete. Verovatno ste se zapitali gde u ovakvom delu pronaći ono što odiše ljubavlju i lepotom.

U knjizi srećete dva prijatelja, dva dečaka, koja žive u različitim svetovima, a koji su odrasli na istom mleku, koji su prve korake načinili na istom travnjaku, u istom dvorištu, prve reči izgovorili pod istim krovom, Amira i Hasana. (Hasan i ja smo odrasli na istom mleku. Prve korake načinili smo na istom travnjaku, u istom dvorištu. Pod istim krovom izgovorili smo prve reči. Moja prva reč je bila Baba. Njegova je bila Amir. Moje ime.)


Naime, pripovedač jeste Amir koji Avganistan opisuje i pre revolucije, sve njegove lepote kojih se priseća, a koje se kasnije pretvaraju u ruševine revolucije. Amir sada kao odrastao čovek koga je rat oterao iz zemlje u Ameriku piše o tome šta je preživeo, šta je učinio, pokušavajući da pronađe svoje iskupljenje.


ZA TEBE AKO TREBA I HILJADU PUTA

Ovo je jedna od Hasanovih rečenica. Snaga ljubavi, vernosti i dobrote jeste ogledalo ovog iskaza. Koliko nas je spremno iskreno reći nekome ovako nešto? Njegovu ljubav i odanost prema svom prijatelju doživljavaćete iz stranice u stranicu. Ovako Amira govori o Hasanu.Takav vam je bio Hasan. Toliko prokleto čist da biste se u njegovoj blizini uvek osećali neiskreno. …Nije umeo da čita bukvar, ali mene je čitao kao od šale.

Verujemo da tokom čitanja niko neće ostati ravnodušan.

Uvek mnogo više boli imate pa izgubiti, nego uopšte nemati.

Ali bolje je kada boli istina nego kada utehu pruža laž.

Ljudi greše kada kažu da prošlost može da se pokopa. Jer ona ume da se probije na površinu.

Na kraju, svet uvek pobeđuje. Naprosto, tako stoje stvari.


TEKST: ANĐELA STEVANOVIĆ

Anđela Stevanović je studentkinja Filozofskog fakulteta u Nišu, smer Komuniciranje i odnosi sa javnošću. Po prirodi je kreativna osoba i večiti  zaljubljenik u umetnost. U slobodno vreme voli da čita i piše, pored toga obožava fotografiju i uživa da upoznaje nove ljude.