Albansko obećanje – besa

Albansko obećanje – besa

Kod plemena u severnoj Albaniji još je u srednjem veku bila poznata norma o uređivanju međuljudskih i međuplemenskih odnosa. Besa je kodifikovana u poznatom Kanonu Leke Dukađinija – zbirci tradicionalnih albanskih zakona. Imala je, a često i danas ima, ulogu u krvnoj osveti, jer su se pod okriljem zaštite bese zavađene stranke mogle slobodno kretati kroz određeni period, bez straha od osvete.


BESA – ZNAČENJE POJMA

 

Kod Albanaca besa predstavlja čvrsto obećanje koje se mora održati i po cenu života. Besa bi se u srpskom jeziku mogla prevesti kao časna reč – reč koja je svetinja i obećanje koje se mora održati. Besa je jedna od starih reči albanskog jezika koja je ušla u srpski, bugarski, makedonski i turski jezik. U srpskom jeziku besa se upotrebljava u nekim frazama npr. On je pod besu ili Dao sam mu besu. Bese se vezuju javno, u prisustvu bar jednog svedoka. To je častan posao i besa treba da bude poznata plemenskoj zajednici.

 

ČVRSTO OBEĆANJE

 

Pod besom se podrazumeva zalaganje života. Besa je okosnica arbanaškog običajnog prava. Na njoj počivaju odnosi među ukućanima, u bratsvu i plemenu, dužničko-poverilački odnosi, krvne zavade i dozvole za slobodu kretanja. Kada bi se Albanci pridržavali svojih besa, među njima bi vladalo poštenje, no donedavno su među njima rasli međuplemenski ratovi. Dugovi se i danas poravnjavaju kompenzacijama, a krvna osveta još uvek postoji.

 

BESA U ALBANSKIM OBIČAJIMA

 

Besa je obećanje koje žena daje mužu da ga neće prevariti. Takođe, ukućani polažu besu gospodaru kuće da će ga slušati i gledati kao Boga. Gospodar kuće daje besu momku da isprošenu devojku neće za drugog udati. Sa druge strane, životi se zalažu i u okviru plemenskih struja – da se neće svađati, ubijati, pljačkati međusobno, da će se poštovati i da će svi putevi biti slobodni. Na pijaci se životi zalažu da će se dugovi na vreme isplaćivati. Pravne igre su u ovom slučaju igre života.

 

BESA JE ŽIVOT, VEROLOMSTVO JE SMRT

 

Najčešći motiv verolomstva jeste seksualni nagon. Besa, sama po sebi, predstavlja stegu koja sprečava inceste, koja podrazumeva običaj ženidbe bez prethodnog upoznavanja bračnog partnera. Besa u mnogome predsatvlja zabranu nečega, te samim tim dolazi do kršenja bese radi bekstva od zabrana. Krvna osveta i koristoljublje takođe mogu predstavljati motive za kršenje bese. Međutim, u tom slučaju dolazi do smrti. Nova vremena donose nove generacije koje nisu sklone očuvanju tradicionalnih običaja i prava – s tim vremenima dolaze i nove bese.

 

KRŠENJE ALBANSKOG OBIČAJNOG PRAVA

 

Verolomstvo čini najviše štete pozitivnom državnom pravu. Surovost albanskog kodeksa dolazi u prvi plan kada se besa prekrši. Besa nije samo sastavni deo morala kolektiva, već je nerazdvojna komponenta etike pojedinca, pojam časti i poštenja. Besa je reč tvrđa od kamena. Za prekršaj bese, po Kanonu Leke Dukađinija, sledi samo jedna kazna – smrt. Kaznu bi izvršavalo pleme onoga ko je besu prekršio. Onaj ko prekrši besu stradaće od ruke svojih najbližih, jer im je ukaljao čast i obraz.

Dati besu – dužnost je i čovečnost! – Kanon Leke Dukađinija

 

TEKST: NEVENA NIKOLIĆ

Nevena Nikolić je studentkinja Fakulteta za medije i komunikacije u Beogradu. Njena interesovanja su raspodeljena na više oblasti, a neke od njih su filozofija, književnost, kulturni razvitak u stranim državama, kao i teme vezane za mentalno zdravlje i brigu o sebi. Radoznala pesnikinja, na egzistencionalnom putu umetnosti, traga za istinom među razrešenim temama.