Aja Sofija − bosforska lepotica

Aja Sofija − bosforska lepotica

Bosfor. Na ovom mestu se mešaju vode Crnog i Mramornog mora, mesto gde se susreću Mala Azija i Balkan, a dodiruju Evropa i Azija. Sudar i spoj različitih kultura i tradicija, preplitanje Istoka i Zapada. Na ovom jedinstvenom mestu nastao je starogrčki grad Vizantion. Konstantin Veliki je 330. godine ovaj grad preimenovao u Konstantinopolj, proglasivši ga prestonicom carstva. Osmanlije ga osvajaju 1453. godine , kada ga proglašavaju svojom prestonicom. Naziv Istanbul nosi od kada je osnovana moderna Turska republika. U takvom gradu sa bogatom istorijom, svoje mesto pronalazi i impozantna Aja Sofija.


 

OD CRKVE DO DŽAMIJE

 

Ovo veličanstveno zdanje vekovima je u stopu pratilo i delilo sudbinu grada. Crkva podignuta u srcu nekadašnjeg Konstantinopolja od strane vizantijskog cara Justinijana u periodu između 532. i 537. godine. Mnogi smatraju da se radi , u to vreme, o najbrže izgrađenoj hrišćanskoj crkvi s obzirom na njenu veličinu.

 

 

Do 1453. godine ovo zdanje je predstavljalo hrišćansku svetinju. Od tada, kada je sultan Mehmet II osvojio Konstantinopolj, ova arhitektonska lepotica je pretvorena u džamiju. Odlukom Kemala Ataturka iz 1935. godine, ovo zdanje pretvoreno je u muzej. U današnje vreme pod Erdoganovom vlašću, vraćena joj je duhovna funkcija, tj. ponovo se koristi kao džamija.

 

BOSFORSKA LEPOTICA

 

Grandiozna kupola urušavala se nekoliko puta za vreme vizantijskog carstva. Uvek je iznova podizana, u to vreme bila je najveća na svetu. Tokom perioda otomanske vladavine dodati su potporni zidovi, koji su uticali na veću stabilnost ovog zdanja, a i same kupole. Ova bosforska lepotica je uvek težila nebesima i duhovnim visinama, dok su se u njenom podnožju razni osvajači otimali oko nje u krvi. Dodeljivali su joj ulogu prema svojim afinitetima, a ona je bila ono što su oni hteli da bude u datom trenutku, ali ona svakako predstavlja nešto više od obične ljudske ideologije ili dogme.

 

ISPRAVNI PUT

 

Koliko god puta bila rušena i podizana, ona će uvek odolevati vremenu i ljudskom neznanju. Poput svetionika osvetljavaće onaj tamniji deo naših ličnosti. Onaj deo, koji ne bi trebalo da bude dominantan, a ipak zbog ljudske sujete, vrlo često, nadvlada nad svetlošću. Zdanja poput Aja Sofije postoje kako bi nam uvek ukazivala na onaj ispravniji put. Put ovenčan svetlošću, ispunjen radošću i obgrljen osmehom.

 

 

 

TEKST: VLADIMIR STOJKOVIĆ

Vladimir Stojković je diplomirani arheolog. Ljubitelj je bioskopa i fudbala, kako evropskog, tako i američkog.