Manirizam i nadrealizam su umetnički pravci koji na veoma interesantan način donose osveženje slikarstvu. Enigmatičnost i aleforija prožimaju manirizam, dok nadrealizam odstupa od stvarnosti i predstavlja ideje i snove.
MANIRIZAM
U Firenci sredinom 16. veka osnovan je novi umetnički pravac – Manirizam, nastao između renesanse i baroka. Reč manirizam potiče od italijanske reči maniera i nosi značenje stil ili način. Karakteristike umetničkog pokreta su da poboljša već postojeća izvorna dela i nalik na njih stvori nešto novo, nijednog trenutka umetnik se ne suočava sa sobom i sopstvenim idejama već samo vešto i legalno plagija.
U vreme manirizma svetlo i senka su uznemireniji dok boja ne odgovara boji koja se nalazi u prirodi. Manirizam teži alegoriji, enigmatičnosti i osobenostima za razliku od skladnih formi koje je pružila renesansa. Umetnici koji su obeležili ovo doba jesu Parmiđanino kao najpoznatiji umetnik manirizma i poznati portretista i slikar freska i El Greko, poslednji veliki umetnik ovog pravca − španski majstor slikarstva, vajarsta i arhitekture u svojim delima izdužuje likove, upotrebljava jake boje i eksperimentiše sa svetlom i senkom. Na osnovu toga se smatralo da je to posledica njegovog problema sa vidom.
NADREALIZAM
Umetnost postoji s ciljem da stvori, osmisli i oživi nestvarno i neopipljivo. Svaku zamisao uz pomoć četkice možemo realizovati dok naša osećanja odjednom postaju boje na platnu. U moru umetničkih pravaca kao jedan od neprevaziđenih izdvojiće se nadrealizam koji predstavlja odstupanje od stvarnosti. To je ono što je izvan okvira i što se krije u unutrašnjem svetu stvaralaca − poput ideja, halucinacija i snova.
Pojavljuje se u Francuskoj posle Prvog svetskog rata i nastavlja dadaizam, njegov buntovnički duh i prezir prema društvenim normama. Umetnici nadrealizma težili su oslobođenju slikarstva sa željom da napuste zonu komfora i istaknu se u potpuno drugačijem svetlu.
JEDINSTVENO I POTPUNO DRUGAČIJE – NADREALNO- SAVLADOR DALI
Savlador Dali bio je genije na granici ludila, egocentrik i mazohista koji je čitavog života verovao u svoju posebnost. Svako jutro kada se probudim, osećam neopisivo zadovoljstvo, što sam Salvador Dali i pitam se kakve ću predivne stvari danas napraviti. Jedni su ga smatrali neverovatnim genijem, dok su drugi mislili da je poremećeni egocentrik. Svaka njegova karakterna osobina jasno se vidi na njegovim delima od kojih su najpoznatija Upornost sećanja, Raspadanje postojanosti pamćenja, Slonovi i Španija − Dalijeva razorena domovina predstavljena kao žena.
Najveću inspiraciju pronalazi u svojoj ženi Gali. Gala-Elena Ivanovna Diakonova, bila je njegova prva i poslednja ljubav iako je bila starija od njega 11 godina, njihova ljubav trajala je više od 50 godina. Sve vreme Gala je bila: njegov pokretač, strast, opsesija, inspiracija, prava i jedina ljubav.
Zanimljivo je što ju je Dali zbog njenog maslinastog tena zvao Oliva, Oliueta, Olivera. Veruje se da je bio baš toliko uspešan zahvaljujući njoj, jer bez nje navodi da bi bio običan ludak sa halucinacijama. Pre nje Dali je bio nevin i imao je strah od intimnih odnosa sa ženama. Imao je strah da je ne izgubi i dopuštao joj je sve, da bude slobodna, ali
zauvek njegova. Najteži udarac mu je bio sama smrt njegove supruge, gde on upada u duboku depresiju i umire sedam godina nakon toga.
CITATI SAVLADORA DALIJA
Ja se ne drogiram, ja sam droga.
Postoje dani kada mislim da ću umreti od predoziranja zadovoljstvom.
Postoji samo jedna razlika između mene i ludaka. Ludak misli da je normalan, ja znam da sam lud.
Inteligencija bez ambicije je poput ptice koja nema krila.
Nemoj se bojati perfekcije, nikada je nećeš dostići
TEKST: LARA RANČIĆ
Lara Rančić je studentkinja Filozofskog fakulteta u Nišu, uživa u pisanju i to je ono što je leči. Voli plavo, talase i more. Kada je sunca sve može! Voli da analizira umetničke slike i dugo gleda u njih, tu se kriju tajne velikih umova. San joj je da otvori svoj fotografski studio i napiše knjigu.